Broj: Kžm 30/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. A. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi mlt. R. R. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 6. srpnja 2017. broj Km-1/17, u sjednici održanoj 9. studenog 2017. i 11. siječnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe mlt. R. R., a u povodu te žalbe i u odnosu na mlt. A. P., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o kaznenim sankcijama tako da:

 

- mlt. A. P. se zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11, na temelju čl. 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) izriče samo odgojna mjera pojačane brige i nadzora,

 

- mlt. R. R., odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM/11, izrečena prvostupanjskom presudom uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i odgojnu mjeru posebne obveze iz čl. 10. st. 2. toč. 11. ZSM/11, ne može trajati dulje od jedne godine koliko je vrijeme provjeravanja određeno prvostupanjskom presudom.

 

II. U povodu žalbe mlt. R. R., a u povodu te žalbe i u odnosu na mlt. A. P. i mlt. J. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08)  utvrđuje da novčani iznos od 4.2936,38 kuna predstavlja imovinsku korist koju je mlt. A. P. ostvario kaznenim djelom, novčani iznos 2.405,50 kuna predstavlja imovinsku korist koju je mlt. J. B. ostvario kaznenim djelom, a novčani iznos od 800,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je mlt. R. R. ostvario kaznenim djelom iz čl. 230 st. 2. KZ/11 te se utvrđuje da su navedeni novčani iznosi postali imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže da isplate Republici Hrvatskoj, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, i to mlt. A. P. novčani iznos od 4.293,38 kuna, mlt. J. B. novčani iznos od 2.405,50 kuna, te mlt. R. R. novčani iznos od 800,00 kuna.

 

III. Odbija se žalba mlt. R. R. kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru proglašeni su krivima, mlt. A. P. i mlt. R. R. zbog tri kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 (opisana pod toč. 1., 2. i 3. izreke presude) te mlt. J. B. zbog dva kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 (opisana pod toč. 1. i 2. izreke presude). Na temelju čl. 26. i čl. 28. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) maloljetnicima je izrečen pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora  tako da im može naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor ako za vrijeme provjeravanja, mlt. A. P. tri godine, mlt. J. B. dvije godine, a mlt. R. R. jedne godine, počine novo kazneno djelo ili ako se budu protivili provođenju izrečenih odgojnih mjera. Uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora mlt. A. P., mlt. J. B. i mlt. R. R. je izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM/11 „koja može trajati najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine o čemu će sud naknadno odlučiti“, a mlt. R. R. je izrečena i odgojna mjera posebne obveze iz čl. 10. st. 2. toč. 11. ZSM/11, da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade koja može trajati najdulje jednu godinu.

 

Na temelju čl. 1. st. 4. u vezi s čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10; dalje u tekstu: ZOPOIK) od maloljetnika je oduzeta imovinska korist koju su ostvarili kaznenim djelima, od mlt. A. P. 4.293,38 kune, od mlt. J. B. 2.405,50 kune i od mlt. R. R. 800,00 kuna, koje iznose su maloljetnici dužni uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 79. st. 1. i 5. KZ/11 i čl. 3. ZSM/11, od mlt. A. P. su  oduzeti predmeti, jedan nož marke Zepter s crnom drškom, ukupne dužine oko 30 cm i jedan nož s plastičnom drškom svijetlosmeđe boje, prethodno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanu predmeta PU zadarske, broj ..., od 2. prosinca 2016., koji predmeti će biti uništeni.

 

Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM/11, oštećenik B., d.o.o. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu dok troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

Protiv te presude žali se mlt. R. R. putem braniteljice D. K. Š., odvjetnice iz Z., zbog „odluke o kazni“, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u odnosu na odluku o odgojnim mjerama.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je na sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08  u vezi s čl. 3. ZSM/11 bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nezadovoljan sankcijom mlt. R. R. osporava opravdanost izricanja odgojnih  mjera, poglavito posebne obveze iz čl. 10. ZSM/11 navodeći da „ponovno dovođenje …u uvjete u kojoj će biti u kontaktu sa mlt počiniteljima kaznenih djela i mladima sa problemima u ponašanju“ nije poticajno i ne odgovara „cilju i svrsi vođenja postupka prema maloljetnim počiniteljima kaznenih djela.“

 

Protivno navodima žalbe, osnovano je prvostupanjski sud mlt. R. R., uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora izrekao odgojne mjere pojačane brige i nadzora te posebnu obvezu uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu  za mlade. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se pri odabiru odgovarajuće maloljetničke sankcije sud prvog stupnja oslonio na podatke o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika te mišljenje stručnih službi. Uvažavajući psihofizičku razvijenost maloljetnika kao i težinu kaznenih djela i po ocjeni ovog suda mlt. R. R. su za počinjena kaznena djela, uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora, opravdano izrečene ove odgojne mjere. Imajući na umu trajnu hiperprotektivnost i neustrajnost u odgojnom zahtjevima maloljetnikovih roditelja upravo će se izrečenim odgojnim mjerama pomoću stručnih osoba utjecati na korekciju  ponašanja maloljetnika te nadzirati proces socijalnog razvoja i sazrijevanja kao više ne bi činio nova kaznena djela. Konačno, kako se izvršavanje odgojnih mjera temelji na strogo individualiziranom programu postupanja, neosnovana je žalbena tvrdnja da je izrečena neodgovarajuća posebna obveza pa je stoga trebalo žalbu mlt. R. R. odbiti kao neosnovanu.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl.  476. st. 1. ZKP/08 utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom na štetu mlt. R. R. povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 469. toč. 5. ZKP/08, a kako su razlozi zbog kojih je donio odluku u korist mlt. R. R. od koristi i za mlt. A. P., po službenoj je dužnosti, primjenom čl. 479. ZKP/08, prvostupanjska presuda preinačena i u odnosu na mlt. A. P. koji nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude.

 

Naime, kada je maloljetniku uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora izrečena jedna ili više odgojnih mjera one ne mogu trajati dulje od vremena provjeravanja (čl. 28. st. 1. ZSM/11). Kako je mlt. R. R. sud odredio vrijeme provjeravanja u trajanju jedne godine to odgojna mjera pojačane brige i nadzora ovom maloljetniku ne može trajati „najdulje dvije godine“ već jednu godinu.

 

Nadalje, mlt. A. P. je sud prvog stupnja izrekao pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora i odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora. Međutim mlt. A. P. rođen je ... i u vrijeme počinjenja sva tri kaznena djela (23. studenog 2016., 25. studenog 2016. i 30. studenog 2016.) bio je mlađi maloljetnik pa mu stoga nije bilo moguće izreći kaznu maloljetničkog zatvora, a time ni pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora već samo odgojne mjere (čl. 5. st. 2. i 3. i čl. 24. ZSM/11).

 

Budući da je sud prvog stupnja na opisani način odlukom o maloljetničkim sankcijama prekoračio ovlast koju ima po zakonu trebalo je u povodu žalbe mlt. R. R. po službenoj dužnosti u odnosu na ovog maloljetnika, a primjenom čl. 479. ZKP/08 i u odnosu na mlt. A. P. preinačiti prvostupanjsku presudu kako je odlučeno pod toč. I.

 

U odnosu na odluku o oduzimanju imovinske koristi  pobijana presuda je preinačena na način da je od svih maloljetnika imovinska korist oduzeta na temelju čl. 560. ZKP/08. Ovo stoga što je ZOPOIK, na temelju kojeg je pobijanom presudom oduzeta imovinska korist, prestao važiti, a na temelju čl. 1. st. 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 70/2017) propisano je da će se postupci započeti po ZOPOIK-u dovršiti po odredbama kojim se uređuje kazneni postupak. Stoga je imovinsku korist valjalo oduzeti na temelju sada važećeg propisa.

 

Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci (čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 u vezi s čl. 3. ZSM/11).

 

Zagreb, 11. siječnja 2018.