Broj: Kžzd 3/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. T. zbog kaznenog djela iz čl. 162. st. 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2017. broj Kzd-2/17, u sjednici održanoj 21. prosinca 2017. i 11. siječnja 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženom D. T. za kazneno djelo iz čl. 162. st. 1. KZ/11, na temelju te zakonske odredbe, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 157. st. 1. KZ/11, temeljem te zakonske odredbe, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, dok se prihvaća po sudu prvog stupnja utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca za kazneno djelo iz čl. 157. st. 3. KZ/11, pa se optuženi D. T. za navedena kaznena djela, uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 57. KZ/11 izriče mu se djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora izvršava 8 (osam) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

              Temeljem čl. 54. KZ/11, optuženiku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. ožujka 2015. do 15. svibnja 2015.

 

II.              U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda i u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se, temeljem čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08-II) utvrđuje da je opt. D. T. kaznenim djelom iz čl. 157. st. 1. KZ/11 opisanom u izreci pobijane presude ostvario imovinsku korist u iznosu od 1.600,00 kn pa navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te se nalaže opt. D. T. da Republici Hrvatskoj isplati navedeni iznos od 1.600,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. T. i to: za kazneno djelo podvođenja djeteta iz čl. 162. st. 1. KZ/11 za koje mu je, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, za kazneno djelo prostitucije iz čl. 157. st. 1. KZ/11, za koje mu je, primjenom odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca te zbog kaznenog djela iz čl. 157. st. 3. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je primjenom odredaba o stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci koja je, temeljem čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamijeni s dva sata rada. U izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), optuženik je obavezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn.

 

Od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 1.600,00 kn koju je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku za svako od kaznenih djela izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju kao i stroža jedinstvena kazna zatvora.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08-II, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada smatra da su optuženiku za kaznena djela iz čl. 162. st. 1. KZ/11 i čl. 157. st. 1. KZ/11 utvrđene preblage pojedinačne kazne zatvora primjenom odredaba o ublažavanju kazne.

 

Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da u odnosu na navedena kaznena djela postoje naročito olakotne okolnosti koje u smislu čl. 48. st. 2. KZ/11 opravdavaju utvrđivanje kazni zatvora ispod zakonom zapriječenog minimuma.

 

Međutim, takva se ocjena prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju ne može prihvatiti. Naime, prvostupanjski je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, neke je okolnosti cijenio olakotnima iako one to nisu te je istovremeno propustio uzeti u obzir otegotne okolnosti pod kojima su djela vršena.

 

Državni odvjetnik s pravom ukazuje da činjenica što su djeca oštećena kaznenim djelom iz čl. 162. st. 1. KZ/11 u vrijeme događaja bila bliža punoljetnosti te, osim sa ošt. M. E., nije došlo do seksualnih kontakata između njih i korisnika spolnih usluga, nema značaj olakotnih, a kamoli naročito olakotnih okolnosti. Činjenica da su ošt. H. B. i T. O. bile maloljetne i da je optuženik to znao, predstavlja elemenat bića predmetnog kaznenog djela, a stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra nije manji s obzirom da je izostanak spolnih kontakata isključiva posljedica odbijanja oštećenica da u tom učestvuju, a ne volje samog optuženika. Upravo suprotno, optuženik je sa svoje strane poduzeo sve da do spolnih kontakata dođe pa je i prijetio ošt. djetetu H. B. tražeći da mu donese novac koji je podvođenjem trebala zaraditi. Takvo ponašanje optuženika ukazuje na njegovu upornost i bešćutnost, što prvostupanjski sud propušta cijeniti otegotnim.

 

S druge strane, državni odvjetnik s pravom ukazuje da se konkretno radi o pet ženskih osoba koje je optuženik angažirao radi pružanja seksualnih usluga, od kojih su dvije dječje dobi, da je ukupna kriminalna aktivnost trajala godinu i pol te da je optuženik za vrbovanje tih osoba putem facebooka koristio više korisničkih profila te je sam ili putem drugih osoba iznajmio stanove za pružanje seksualnih usluga, što sve ukazuje na njegovu pojačanu upornost i organiziranost u vršenju predmetne kriminalne djelatnosti.

 

Osim toga, zdravstvene tegobe optuženika prema priloženoj liječničkoj dokumentaciji (povišena temperatura bez jasne etiologije), nisu tako olakotnog značaja kakvog mu pridaje prvostupanjski sud.

 

Zbog navedenog, postojeće okolnosti u vidu optuženikove mladosti, zaposlenja, neosuđivanosti te priznanja kaznenih djela, iako olakotne, u konkretnom slučaju ne opravdavaju izricanje ublažene kazne zatvora, već su dostatno cijenjene utvrđivanjem kazni na donjoj granici zakonom zapriječenog minimuma i to za kazneno djelo iz čl. 162. st. 1. KZ/11 u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 157. st. 1. KZ/11 u trajanju od šest mjeseci zatvora.

 

Slijedom navedenog, a prihvaćanjem po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora u trajanju od tri mjeseca za kazneno djelo iz čl. 157. st. 3. KZ/11, optuženik je primjenom odredaba o stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno da optuženik čitavo to vrijeme bude lišen slobode. Naime, uzimajući u obzir postojeće olakotne okolnosti, a naročito optuženikovo priznanje djela te činjenicu da je inače socijalizirana osoba koja se školuje i radi, ocijenjeno je da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženik, i bez izvršenja ukupne kazne, neće činiti kaznena djela ubuduće.

 

Stoga mu je, primjenom čl. 57. st. 1. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će provesti u zatvoru osam mjeseci (u koju kaznu mu treba uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru), dok mu je ostatak kazne zatvora u trajanju od jedne godine uvjetovan s rokom kušnje od tri godine ako za to vrijeme ne čini nova kaznena djela.

 

Ovako odmjerena kaznena sankcija odgovara okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika te će se njome u potrebnoj mjeri na njega utjecati da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja te ujedno izraziti prijekor društva prema takvim počiniteljima kako bi se i ostali građani klonili sličnih ponašanja.

 

U pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi prvostupanjska je presuda preinačena po službenoj dužnosti na način da je od optuženika ta korist oduzeta temeljem čl. 560. ZKP/08-II i to iz razloga jer je Zakon o postupku oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10 – u daljnjem tekstu: ZOPIK) na temelju kojeg je pobijanom presudom oduzeta imovinska korist, temeljem čl. 1. st. 1. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine"  br. 70/17) prestao važiti te je u čl. 2. istog Zakona propisano da će se postupci započeti po ZOPOIK-u dovršiti po odredbama kojima se uređuje kazneni postupak. Dakle, imovinsku korist je pravilnom primjenom zakona valjalo oduzeti na temelju sada važećeg propisa, a to je VII novela ZKP/08 ("Narodne novine" broj 70/17). Stoga je pobijana presuda u ovom dijelu preinačena na način kako je to navedeno ad. II. izreke ove presude.

 

Kako su time navodi žalbe državnog odvjetnika osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-II, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, pobijanu presudu preinačiti na način učinjen ad I i II izreke ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 11. siječnja 2018.