Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 644/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 644/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 20. studenog 2017 godine broj K-26/13-124, u sjednici održanoj 11. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Županijskog suda u Zadru obustavljen je kazneni postupak protiv opt. V. B. i opt. K. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03 i 190/03 – Odluka Ustavnog suda - dalje u tekstu: KZ/97) zbog nastupanja zastare.

 

              Protiv ovog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469 st. 1 t. 3 i 4 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsko rješenje.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Iako je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir produljenje zastarnog roka u trajanju od dvije godine u slučaju da je prvostupanjska presuda donesena prije proteka zastarnog roka kao što je to ovdje, ali time nije povrijeđen kazneni zakon, jer je zastara unatoč toga nastupila. Po odredbi čl. 81 st. 1 alineja 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) kazneni progon zastarijeva po proteku dvadeset godina od učina djela, neovisno o okolnosti da li se radi o kaznenom djelu iz čl. 337 st. 4 KZ/97 ili iz čl. 264 st. 2 KZ/11 kod kojeg postoji pravni kontinuitet u biću kaznenog djela (čl. 3 st. 3 KZ/11) jer je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina za oba kaznena djela i po oba zakona (čl. 19 st. 1 alineja 3 i čl. 20 st. 6 KZ/97) ostala ista. To znači, da bi zastara kaznenog progona u konkretnom slučaju nastupila protekom dana 16. lipnja 2014 g. jer je 16. lipnja 1994 označen kao posljednji dan izvršenja djela. Međutim, kako je prije proteka tako označenog zastarnog roka i to dana 1. siječnja 2013. već bio stupio na snagu KZ/11, to je, prema čl. 86 tog Zakona, trebalo primijeniti zastarne rokove iz tog Zakona, a to znači i odredbu čl. 81 st. 3 KZ/11, po kojoj se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine ukoliko je prvostupanjska presuda donesena prije isteka zastarnog roka, kao što je to ovdje slučaj. Naime, kada se ima u vidu činjenica da je prvostupanjska presuda donesena prije isteka zastarnog roka i to dana 23. svibnja 2011 godine, onda je bilo potrebno uračunati produljenje zastarnog roka iz odredbe čl. 81 st. 3 KZ/11, što prvostupanjski sud nije učinio. Međutim, neovisno o toj okolnosti, odnosno kada se i ta okolnost uzme u obzir, zastara kaznenog progona opt. V. B. i opt. K. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 337 st. 1, 3 i 4 KZ/97 uz primjenu čl. 81 st. 1 alineja 3 i st. 3 KZ/11 u svakom je slučaju nastupila dana 17. lipnja 2016 godine, zbog čega žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

              Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući žalbu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 494 st. 4 ZKP/08 nije našao da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, te da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, to je po odredbi čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/08 riješeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 11. siječnja 2018. godine

Copyright © Ante Borić