Broj: Kzz 1/18

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marin Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 09. siječnja 2018. br. KZZ-DO-84/17., podignutog protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. rujna 2016., br. Kvm-3/16 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 05. rujna 2017. br. Kžzd-16/17, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. rujna 2016., br. Kvm-3/16 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 05. rujna 2017. br. Kžzd-16/17, povrijeđen zakon u odredbi čl. 469. toč. 4. ZKP/08, u vezi čl. 58. st. 8. KZ/11, na štetu os. Z. M., pa se na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08, navedena presuda preinačuje na način da se postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka opoziva uvjetne osude iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ovog Zakona i nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. rujna 2016., br. Kvm-3/16 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 05. rujna 2017. br. Kžzd-16/17, opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Vukovaru od 02. lipnja 2015., br. K-139/10, koja je postala pravomoćna 22. srpnja 2015., kojom je os. Z. M. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno na dvije godine, te je obvezan da u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude isplati dospjele obroke za uzdržavanje, te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine ima izvršiti.

Protiv te pravomoćne presude podnio je državni odvjetnik zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 58. st. 8. KZ/11, jer je uvjetna osuda opozvana nakon proteka roka od jedne godine od isteka roka određenog za ispunjenje obveza iz čl. 62. KZ/11.

Zahtjev je osnovan.

Naime, kako je rok za ispunjenje obveze plaćanja dospjelih obroka uzdržavanja od šest mjeseci, iz presude Općinskog suda u Vukovaru od 02. lipnja 2015., br. K-139/10 (pravomoćna 22. srpnja 2015.) istekao 22. siječnja 2016., to je rok od jedne godine za opoziv uvjetne osude zbog neispunjenje obveze iz čl. 58. st. 8. KZ/11, trajao do 22. siječnja 2017. i samo se u tom roku moglo pravovremeno opozvati uvjetnu osudu. Naime, pravomoćnu presudu o opozivu čine i presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. rujna 2016., br. Kvm-3/16 i presuda Županijskog suda u Vukovaru koja je donijeta 05. rujna 2017. br. Kžzd-16/17, dakle nakon proteka roka od jedne godine iz čl. 58. st. 8. KZ/11.

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti kao osnovan i preinačiti pravomoćnu presudu koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 20. rujna 2016., br. Kvm-3/16 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 05. rujna 2017. br. Kžzd-16/17, te obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude osuđenom Z. M. na način pobliže označen u izreci ove presude.

Zagreb, 16. siječnja 2018.