Broj: Kr 79/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. I. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97, odlučujući o zahtjevu os. I. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. veljače 2016., br. KO-33/13 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2017., br. Kž-658/16, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se zahtjev os. I. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 25. veljače 2016., br. KO-33/13 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2017., br. Kž-658/16, proglašen je krivim os. I. Đ. za počinjenje kaznenog djela prijevare, iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i  tri mjeseca, te za kazneno djelo prijevare, iz čl. 236. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine iz presude Općinskog suda u Zaprešiću od 25. rujna 2009., br. K-306/07 (opozvana uvjetna osuda), te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

              Protiv te presude osuđenik je putem branitelja T. G., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08), (smatra da postoje okolnosti koje isključuju krivnju) i zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 (smatra da je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti).

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnijela je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da zahtjev kao neosnovan treba odbiti, koji odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

              Zahtjev nije osnovan.

Iako se osuđenik u zahtjevu formalno poziva na povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 2. ZKP/08, jer smatra da ima okolnosti koje isključuju krivnju, sadržajno u tom dijelu zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju (da je sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno zaključio da je na strani osuđenika postojala prijevarna namjera), čime traži drugačiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, koja bi dovela do zaključka da nije imao prijevarne namjere, pri čemu gubi iz vida činjenicu da se iz te zakonske osnove,  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

Nije osnovan zahtjev niti u dijelu u kojem osuđenik nalazi da je povrijeđen kazneni zakon jer sud za djela za koja ga je proglasio krivim nije primijenio odredbe o produljenom kaznenom djelu.

Naime, kako je to već pravilno istaknuto i u drugostupanjskoj odluci, u konkretnom slučaju, obzirom na vremenski diskontinuitet između počinjenih kaznenih djela prijevare (pri čemu je kazneno djelo iz čl. 236. st. 2. KZ/11, opisano u toč. 1. počinjeno od veljače do studenog 2010., a kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11, opisano pod toč. 2. počinjeno je u vremenu od srpnja do kolovoza 2011. te kako se radi o različitim oštećenicima, nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 52. st. 1. KZ/11, da bi se ova kaznena djela mogla tretirati kao jedno produljeno kazneno djelo prijevare.

Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. siječnja 2018.