Broj: Kž 212/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. S., zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 3 i 4 u vezi s čl. 215 st. 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 10. veljače 2017 godine broj K-2/17-21, u sjednici održanoj 18. siječnja 2018 godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. I. S. za kazneno djelo iz čl. 222 st. 3 i 4 u vezi s čl. 215 st. 3 KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 222 st. 4 KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2014 godine do 29. prosinca 2014 godine.

 

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i u cijelosti žalba opt. I. S. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Vukovaru proglašen je krivim opt. I. S. zbog kaznenog djela iz čl. 222 st. 3 i 4 u vezi čl. 215 st. 3 KZ/11, te je na osnovi ovih zakonskih odredaba osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja se na temelju čl. 55 st. 2 KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro.

 

Na temelju čl. 79 KZ/11 od optuženika se oduzima pištolj marke Crvena Zastava s oznakama u izreci prvostupanjske presude s pripadajućim spremnikom, te deformirano zrno streljiva i pet komada streljiva call 9 mm Luger.

 

Na temelju čl. 148 st. 1 u vezi čl. 145 st. 1 i 2 t. 1 i 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to za provođenje obdukcije i sudsko medicinsko vještačenje iznos od 2.445,20 kuna, balističko vještačenje iznos od 1.100,00 kuna, trošak svjedoka u iznosu od 295,40 kuna, te paušalni iznos od 5.000,00 kuna.

 

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. I. S. po branitelju D. O. odvjetniku iz V.

 

              Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine i predmet vrati sud prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku ili da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženik osudi na primjereno strožu kaznu zatvora.

 

              Opt. I. S. se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o oduzetim stvarima, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da se optuženik oslobodi od optužbe ili na način da se proglasi krivim i oslobodi od kazne, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sud prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

              Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

 

              Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

 

              Na temelju čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje državnom odvjetniku.

 

              Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

 

              Iz razloga žalbe optuženika vezanih za žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08 kako se to navodi u žalbi, proizlazilo bi da žalitelj smatra kako je izostalo obrazloženje o odlučnim činjenicama u tome što prvostupanjski sud nije dao decidiranu ocjenu dokaza, iz kojih razloga određene činjenice dokazanima, te da nije dana ocjena proturječnih dokaza. Međutim, unatoč tome što se ovaj žalitelj u žalbi ne referira na točno određene dokaze i činjenice koje bi po njemu bile odlučne, sud drugog stupnja analizom prvostupanjske presude utvrdio je da nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, jer prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te obrazloženje o tome na osnovi kojih dokaza su te činjenice utvrđene, pri čemu je dana detaljna analiza i ocjena provedenih dokaza, zbog čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

 

              Nasuprot tvrdnjama u žalbama državnog odvjetnika i optuženika, sud prvog stupnja u potpunosti je i pravilno utvrdio činjenično stanje nakon iscrpne analize i ocjene provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, zbog čega su izvedeni valjani zaključci koji su u svim odlučnim činjenicama obrazloženi u presudi. Nije u pravu optuženik kada navodi da se na temelju nalaza i mišljenja vještaka za balistiku ne može zaključiti da je pištolj bio prethodno repetiran, a gotovo svi svjedoci s izuzetkom jednog, nisu čuli repetiranje pištolja. Naprotiv, iz nalaza i mišljenja balističkog vještačenja proizlazi da prema rezultatima provedenog vještačenja predmetni pištolj može nekontrolirano ispaliti streljivo u uvjetima položaja kočnice „otkočeno“, udarača u spuštenom položaju, te sa streljivom u ležištu cijevi, dakle mora biti prethodno repetiran. Ako se tome pridoda iskaz svjedoka M. P. u kojem navodi da je čuo zvuk koji je nalikovao zvuku repetiranja pištolja, onda nema dvojbe da je optuženik pri dolasku do stola za kojim se nalazio S. D. repetirao pištolj i na taj način ubacio metak u cijev, s tim da je vještačenjem utvrđeno da je u spremniku pištolja bilo još pet komada streljiva call 9 mm Luger. Opravdano stoga prvostupanjski sud nije prihvatio osnovanim navod u obrani optuženika kako nije prethodno repetirao pištolj, što ponavlja i u žalbi, jer je ta tvrdnja u potpunoj suprotnosti s provedenim dokazima.

 

Međutim, prihvaćen je njegov navod u obrani, da je ošt. S. D. u trenutku kada mu se približio s uperenim pištoljem, kako kaže „iz zafrkancije“, htio mu taj pištolj uzeti iz ruke, te je svojom lijevom rukom udario u njegovu zatvorenu šaku u kojoj je držao pištolj i koji je u tom času opalio. Naime, vještak za balistiku zaključuje da je ovaj opis dinamike događaja moguć kod otkočenog udarača u spuštenom položaju sa streljivom u ležištu cijevi, dakle da predmetni pištolj može nekontrolirano ispaliti streljivo, što se u ovom slučaju i dogodilo kad je došlo do ispaljenja hica koji je žrtvu pogodio u glavu nanijevši mu prostrijelnu ranu glave, uslijed čega je S. D. odmah i preminuo. Da se ovaj dio događaja odvijao na način kako ga opisuje optuženik potvrđeno je posredno slijedom iskaza svjedoka koji su se nalazili u kafiću, budući da svi oni suglasno iskazuju kako su optuženik i žrtva bili najbolji prijatelji, te svjedoče o očaju optuženika kada je vidio da mu je pištoljem koji je držao, ubijen njegov najbolji prijatelj.

 

              Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, iz razloga što prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnju iz optužnice da je optuženik na način opisan u optužnici, neizravnom namjerom općeopasnom radnjom i sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzrokovana smrt jedne osobe. Naime, nedvojbeno je da je optuženik s otkočenim pištoljem, dakle i opće opasnim sredstvom (pištolj) i opće opasnom radnjom (prethodno repetiranje) u caffe baru u kojem se nalazilo dosta gostiju, od kojih je pored žrtve koja je usmrćena, njih petoro bilo izravno ugroženo, i na taj način izazvao opasnost za njihov život i tijelo, pri čemu je slučajno izbjegnuto i njihovo ozljeđivanje, jer se metak zario u palisadu. Pravilnom je analizom svih provedenih dokaza, prvostupanjski sud osnovano zaključio da je ponašanje optuženika tempore criminis u trenutku kada je s otkočenim pištoljem prilazio stolu za kojim je sjedio njegov prijatelj S. D. u prostoriji caffe bara s više gostiju bilo nepromišljeno, lakomisleno i nesavjesno. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je optuženik bio svjestan da kada je stavio u funkciju opasno oružje kojim može izazvati opasnost za život ljudi, no lakomisleno je smatrao da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, zbog čega je pravilno kao njegov oblik krivnje označio svjesnim nehajem, zbog čega žalba državnog odvjetnika u tom dijelu nije osnovana.

 

              Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika u odnosu na odluku o kazni

 

              Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja propustio pravilno ocijeniti pored svih olakotnih okolnosti i sve okolnosti učina djela, zbog čega smatra da je optuženika trebalo osloboditi od kazne. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna preblaga, jer je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti vezane za osobu optuženika, a podcijenio težinu djela i njegove posljedice. Naime, pored svih olakotnih okolnosti kod kojih je sasvim sigurno činjenica da je lišen života optuženikov najbolji prijatelj i da optuženik ima brojnu obitelj, potrebno je istaknuti da je i žrtva mlada osoba s malim djetetom koje je ostalo bez oca. Pored toga, potrebno je imati u vidu da sam optuženik navodi kako je pištolj, izgleda bez problema nabavio na molbu prijatelja „na crno“ ilegalnim kanalima, što je na žalost česta i vrlo raširena opasna pojava po društvo, što je sasvim sigurno otegotna okolnost. Stoga je Vrhovni Sud Republike Hrvatske stajališta da je s obzirom na sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena težini djela, te da je takvom kaznom u ovom slučaju moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja, zbog čega je u tom dijelu prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika valjalo prvostupanjsku presudu preinačiti u odluci o kazni.

 

              Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, budući da je ona utemeljena na imperativnoj odredbi čl. 148 st. 1 Zakona o kaznenom postupka ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12; dalje u tekstu: ZKP/08) po kojoj kada sud optuženika proglasi krivim nalaže mu da podmiri troškove kaznenog postupka, a koja odredba je važila u vrijeme donošenja presude do 27. srpnja 2017. kada je stupila na snagu izmjena Zakona o kaznenom postupku i time odredba čl. 148 st. 1 ZKP/08 ("Narodne novine" broj 70/17) koja predviđa mogućnost postojanja uvjeta za djelomično ili potpuno oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka, a čijoj primjeni u konkretnom slučaju nema mjesta.

 

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 486 st. 1 i 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 18. siječnja 2018. godine