Broj: Kž 6/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika J. R. J. C., zbog kaznenog djela iz čl. 220. i čl. 221. Kaznenog zakona Republike Paname, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 12. prosinca 2017. broj Kv I-17/2017-2 (Kir-509/2017), u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba izručenika J. R. J. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Panami izručenika J. R. J. C. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskom rješenju), na temelju naloga o provođenju istrage Javnog odvjetništva drugi ured tužilaštva u i za prvi sudski okrug Paname broj 27 od 1. kolovoza 2016., radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela teške prevare iz čl. 220. i čl. 221. Kaznenog zakona Republike Paname. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da se izručenik ne može progoniti, kazniti i biti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također izručenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem niti može biti izveden pred izvanredni sud.

Protiv tog rješenja žali se izručenik po branitelju S. J., odvjetniku iz D., zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije zamolba za izručenje izručenika Republici Panami. Izručenik je protiv rješenja podnio žalbu i po branitelju V. G., odvjetniku iz D., navodeći da istu pobija iz svih zakonom propisanih razloga, a predlažući da se pobijano rješenje preinači te odbije zamolba za izručenje, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zbog sadržajne podudarnosti obje će žalbe biti razmatrane kao jedna izručenikova žalba.

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba izručenika J. R. J. C. nije osnovana.

Naime, iako žalitelj uvodno kao osnovu za pobijanje rješenja navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, on tu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže, dok iz sadržaja žalbe i pravca pobijanja odluke zapravo proizlazi da činjenično osporava prvostupanjsku odluku, tvrdeći da je pobijano rješenje u direktnoj suprotnosti s odredbama čl. 4., 6., 8., 16., 17., 34., 35. i čl. 43. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04 - dalje u tekstu: ZOMP), te da je dokumentacija priložena uz zamolbu za izručenje manjkava i da se država moliteljica, Republika Panama nije obvezala na načelo uzajamnosti, odnosno reciprociteta u postupanju, a što je smetnja za izručenje, ako među državama (države moliteljice i zamoljene države) nije zaključen Ugovor o međunarodnoj pravnoj pomoći. Također ističe da iz zamolbe Republike Paname ne proizlazi niti jedno obilježje bilo kojeg kaznenog djela iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Suprotno istaknutim žalbenim navodima, sud prvog stupnja ispravno je zaključio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke predviđene za izručenje okrivljenika J. R. J. C. Republici Panami, radi vođenja kaznenog postupka, a to iz razloga što iz pobijanog rješenja, kao i podataka iz spisa ne proizlazi da bi bila povrijeđena bilo koja odredba ZOMP-a na koje se žalitelj poziva.

Nadalje, iz podataka u spisu (str. 141-155) nedvojbeno proizlazi da je država moliteljica, dakle Republika Panama, protivno tvrdnji žalitelja, dostavila Republici Hrvatskoj kao zamoljenoj državi svu zakonom predviđenu i uredno ovjerenu dokumentaciju, koja je dostatna za odluku o molbi za izručenje. Pritom također valja naglasiti da je neosnovan i ničim potkrijepljen prigovor izručenika iz žalbe da se Republika Panama, kao država moliteljica nije obvezala na poštovanje načela reciprociteta prema Republici Hrvatskoj, budući da se, prema podacima u spisu (listovi  148 i 226) na primjenu tog međunarodnog načela izričito obvezala.

Konačno, nije osnovan ni žalbeni prigovor da iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz zamolbe Republike Paname i to čl. 220. i čl. 221. KZ Republike Paname ne proizlazi niti jedan bitan element nekog kaznenog djela iz Kaznenog zakona Republike Hrvatske, budući da činjenični opis djela iz zamolbe u smislu identiteta norme odgovara kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17).

Stoga, činjenica da je okrivljenik stranac, uz postojanje ostalih zakonskih pretpostavki iz čl. 33. i čl. 34. ZOMP-a koje nisu sporne, u svojoj ukupnosti dostatne su za udovoljenje molbi za izručenje, sukladno čl. 56. ZOMP-a, a sve to tim više što nije utvrđena ni jedna negativna pretpostavka za izručenje iz čl. 35. ZOMP-a, radi čega žalba izručenika nije osnovana.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2018.