Broj: Kž 632/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. R. S., zbog kaznenog djela iz članka 154. st. 2. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. R. S., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. listopada 2017. br. K-62/17, u sjednici održanoj dana 23. siječnja 2018., u nazočnosti opt. R. S. ostvarene putem konferencijskog uređaja i njegovog branitelja M. M., odvjetnika iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. R. S. za kaznena djela za koja je proglašen krivim prvostupanjskom presudom i to za kazneno djelo teško djelo protiv spolne slobode, iz čl. 154. st. 2. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od pet godina, a za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, iz čl. 136. st. 1. KZ/11, utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, dok se za kaznena djela prijetnje, iz čl. 139. st. 2. KZ/11, počinjena na štetu oštećenika N. H. i A. S., prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od pet mjeseci za svako djelo, pa se opt. R. S., na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina u koju se na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2017., pa nadalje.

 

II.              Žalba opt. R. S. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu, proglasio je krivim opt. R. S. da je na način opisan pod toč. 1. izreke počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode, iz čl. 154. st. 2., u vezi st. 1. toč. 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), u vezi čl. 153. st. 1. i 152. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, te kazneno djelo protiv osobne slobode, protupravnim oduzimanjem slobode, iz čl. 136. st. 1. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, te da je na način opisan pod toč. 2. izreke počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, na štetu oštećenika N. H. i A. S., za koja mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, za svako djelo, te je primjenom odredbe čl. 51. KZ/11, opt. R. S. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2017. pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st.1. i 4., u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od ukupno 18.391,19 kn za gotove izdatke, te 1.000,00 kn na ime paušala, dok će se o troškovima na ime nužnih izdataka ošt. M. L. i nagrade i nužnih izdataka njezinog punomoćnika odlučiti naknadno posebnim rješenjem nakon pribavljanja podataka o visini tih troškova.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači osudom na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Optuženi R. S. podnio je žalbu putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kaznenim sankcijama i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda „...preinači odnosno ukine te vrati prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i odlučivanje.“

 

Optuženik je putem branitelja podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije.

 

              Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 474. st.1. ZKP/08, spisi su dostavljeni na dužno razgledanje.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti opt. R. S., koji se nalazi u Zatvoru u Z. te je njegova nazočnost osigurana putem konferencijskog uređaja kojim rukuje stručna osoba, informatički referent Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te u nazočnosti branitelja opt. M. M., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti državnog odvjetnika, koji nije pristupio iako je uredno izviješten o sjednici vijeća.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. R. S. nije osnovana.

             

Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, u povodu podnesenih žalbi zbog te žalbene osnove od strane državnog odvjetnika i opt. R. S., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je žalba državnog odvjetnika osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

             

Naime, u pravu je državni odvjetnik da je sud nakon što je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 47. KZ/11, bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, cijeneći kao olakotne okolnosti na strani optuženika – iskreno priznanje djela i izraženo kajanje, smanjenu ubrojivost, sudioništvo u Domovinskom ratu sa statusom invalida u visini od 60%, odlikovanje Spomenicom Domovinskog rata, teško zdravstveno stanje i ispriku oštećenicima za počinjena djela, a istovremeno cijeneći kao otegotnu okolnost činjenicu da je višekratno osuđivan pa i za istovrsna kaznena djela, podcijenio značaj istaknute otegotne okolnosti koja ukazuje da se radi o specijalnom povratniku jer je u vremenu od 2002. do 2012. godine osuđivan ukupno sedam puta pa i za istovrsna kaznena djela (dvaput za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode i dvaput za kazneno djelo silovanja, prema izvodu iz kaznene evidencije, list 81 spisa).

 

Stoga je i po nalaženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene okolnosti, opravdano očekivati da će se tek pojedinačno utvrđenim kaznama a zatim i jedinstvenom kaznom zatvora odmjerenom u izreci ove presude, prema optuženiku ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ//11, te je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni na način pobliže označen u izreci ove drugostupanjske presude.

 

S obzirom da je iz navedenih razloga prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, to je odbijena žalba opt. R. S., podnesena zbog te iste žalbene osnove.

 

Istovremeno je odbijena i žalba optuženika zbog odluke o troškovima postupka, jer je suprotno žalbenim navodima ta odluka utemeljena na utvrđenom činjeničnom stanju (da optuženik ima redovna mjesečna primanja od oko 5.000,00 kn, te složenost i duljinu trajanja postupka), i sukladna odredbama čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, u vezi čl. 148. st. 4. ZKP/08, a o tome je li obvezom plaćanja troškova postupka dovedeno u pitanje uzdržavanje osuđenika i osoba koje je dužan uzdržavati, odlučivat će se u vrijeme izvršenja odluke o troškovima postupka.

 

Prema svemu što je izloženo trebalo je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 i čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 23. siječnja 2018.