Broj: Kž 623/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 120. u svezi čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika i oštećenika V. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 24. travnja 2017. godine, br. K-7/16, u sjednici održanoj 24. siječnja 2018. godine, u prisutnosti opt. N. Š. i njegova branitelja R. Š., odvjetnika iz D.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. N. Š., za kazneno djelo iz čl. 120. u svezi čl. 118. st. 1. KZ/11, na temelju čl. 120. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. lipnja do 16. rujna 2016. godine.

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalba opt. N. Š. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.              Odbacuje se kao nedopuštena žalba ošt. V. M..

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Šibeniku, presudom od 24. travnja 2017. godine, br. K-7/16, proglasio je krivim opt. N. Š. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz čl. 120. u svezi čl. 118. st. 1. KZ/11 i na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i šest (6) mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. lipnja 2016. godine do 16. rujna 2016. godine.

 

Na temelju čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni su sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućeni u građansku parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 16.550,00 kn i to na ime troškova vještaka iznos od 12.620,00 kn, na ime troška svjedoka iznos od 1.930,00 kn i na ime paušalnog iznosa 2.000,00 kn, sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, dok će se o troškovima oštećenika odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika osudi na strožu kaznu zatvora bez primjene zakonskih odredbi o ublažavanju kazne.

 

Optuženik se žali po branitelju R. Š., odvjetniku iz D., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači ili podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži obavijest o sjednici vijeća.

 

Protiv presude žali se i ošt. V. M., sin žrtve, zbog odluke o kazni.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika u kojem predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženika i njegova branitelja R. Š., odvjetnika iz D., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio, a dostava obavijesti o sjednici je bila uredno iskazana.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, žalba optuženika nije osnovana, dok žalba ošt. V. M. nije dopuštena.

 

Iako u uvodu žalbe optuženik navodi da se žali zbog povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona te žalbene osnove ne obrazlaže pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika.

 

U dijelu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik pobijanu presudu osporava u dva pravca, da nije utvrđeno kako i čime su nanesene tjelesne ozljede oštećeniku, a osporava i uzročnu vezu između nanesene povrede i nastupjele posljedice, smrti žrtve, smatrajući da žrtvi nije pružena adekvatna liječnička skrb u medicinskim ustanovama u kojima se liječio.

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju sudsko-medicinskog vještačenja utvrdio da su povrede žrtvi zadane djelovanjem nekog tupotvrdog predmeta što je mogao biti i štap koji je očevidom pronađen u dvorištu oštećenika. Radi se o štapu duljine 95 cm, duljine rukohvata 10 cm i promjera u gornjem dijelu 2,5 cm i u donjem dijelu 1,5 cm kojim se prema iskazima saslušanih svjedoka služio oštećenik. Nije sporno da je oštećenik ozljede zadobio 14. svibnja 2016. godine međutim, očevid na licu mjesta je obavljen tek 1. lipnja 2016. godine, očigledno nakon saznanja za smrt oštećenika koji je umro 31. svibnja 2016. godine. Stoga pronalazak štapa dalje od mjesta gdje je oštećenik zadobio udarce i izostanak tragova na samom štapu nema ono značenje koje mu pridaje žalba optuženika.

 

Odlučna činjenica koja je utvrđena sudsko-medicinskim vještačenjem je da su ozljede žrtvi zadane udarcima tupotvrdog predmeta i da je vještak u potpunosti eliminirao mogućnost da su povrede posljedica pada. Sudsko-medicinski vještak je vrlo opširno elaborirao ta utvrđenja u nalazu i mišljenju, dopunama tog nalaza i mišljenja te na raspravi pa ga je prvostupanjski sud osnovano prihvatio.

 

Činjenica, da svjedok V. M. koji je prvi došao u dvorište oštećenika, čuvši njegovo jaukanje, nije govorio o štapu, nije relevantna s obzirom da je u dvorištu pored oštećenika zatekao optuženika, oštećenik je sjedio na tlu i na njegovoj glavi je vidio krv. Optuženik je bio u stojećem položaju, pola metra od oštećenika kojem je govorio: "Kome ti pretiš, zašto mi pretiš?". Izveo je optuženika iz dvorišta, odveo ga do svoje kuće i predao svom bratu, a on se vratio u dvorište oštećenika i tada ga je zatekao da sjedi na stolici, vidio je krv na podu, do vrata kuće te na vratima pa je zaključio da je oštećenik u međuvremenu bio u kući.

 

Očigledno je u tom vremenu oštećenik zvao svog zeta G. T. da mu dođe pomoći, što je ovaj i potvrdio u svjedočkom iskazu. Pored toga iskazao je i da mu je oštećenik dok ga je vozio u bolnicu ispričao da ga je optuženik izudarao štapom, a to je govorio i ostalim članovima obitelji koji su ga posjećivali u bolnici, pa je prvostupanjski sud osnovano prihvatio te iskaze i zaključio da je upravo optuženik nanio ozljede oštećeniku tupotvrdim predmetom, što može biti i štap kojim se oštećenik služio.

 

U žalbi optuženika se neosnovano tvrdi da se radi o iskazima svjedoka koji su nelogični i neživotni te su upravo takvi radi budućeg zahtjeva za naknadu štete.

 

Naime, kada se navedeni iskazi povežu sa iskazom svjedoka V. M. koji je došavši na lice mjesta na zapomaganje oštećenika i kada je uz njega, krvavog, zatekao optuženika kojem je rekao da što ima posla sa starim čovjekom, da ga pusti na što mu je optuženik odgovorio da mu oštećenik prijeti, tada je nedvojbeno da je upravo optuženik počinitelj inkriminiranog kaznenog djela i stoga su iskazi ostalih svjedoka, obitelji oštećenika kojima je on ispričao što se dogodilo, osnovano prihvaćeni kao istiniti.

 

Neosnovano optuženik osporava i uzročnost između zadanih udaraca i smrtne posljedice.

 

Naime, iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. B. B., nekoliko dopuna tog nalaza, te zajedničkog nalaza i mišljenja dr. B. B. i specijaliste kliničara dr. D. M., specijalista reanimatologije, anesteziologije i intenzivnog liječenja, danih na temelju opsežne medicinske dokumentacije, utvrđeno je da između ozljeda glave nastale 14. svibnja 2016. godine i smrti oštećenika postoji uzročno-posljedična veza, jer postoji medicinski logičan slijed između teške tjelesne ozljede glave i komplikacija u smislu upale pluća i bronha koja se razvila tijekom boravka u medicinskim ustanovama te smrtnog ishoda 31. svibnja 2016. godine. Vještaci navode da unatoč adekvatnoj medicinskoj terapiji teška ozljeda glave i mozga je rezultirala teškom komplikacijom, upalom pluća i bronha, što je rezultiralo smrtnim ishodom. Dakle, uzročno-posljedična veza je utvrđena i takav zaključak nije s uspjehom osporen žalbenim navodima u kojima se paušalno navodi da oštećeniku u bolnicama nije pružena adekvatna medicinska skrb.

 

Stoga nije prihvaćen niti prijedlog za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

 

Iz svih navedenih razloga, činjenično stanje nije pogrešno niti nepotpuno tvrđeno.

 

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, neke od njih pogrešno cijenio kao olakotne, dok otegotne okolnosti nije cijenio u dovoljnoj mjeri, a sve otegotne okolnosti nije niti cijenio.

 

Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu po žalbi državnog odvjetnika i optuženika koji navodi da se žali zbog odluke o kazni, ali niti taj žalbeni osnov ne obrazlaže, ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve utvrđene okolnosti suda prvog stupnja o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne pri čemu je optuženiku kao olakotno cijenjeno da je ranije neosuđivan, njegove obiteljske i socijalne prilike te smanjena ubrojivost, a od otegotnih okolnosti jačinu ugrožavanja ili povredu zaštićenog dobra, te njegov odnos prema počinjenom djelu, kada nije pokazao bilo kakav interes, tijekom liječenja, za oštećenikovo zdravlje.

 

Međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedene okolnosti nisu adekvatno cijenjene, odnosno olakotne okolnosti su precijenjene.

 

U pravu je državni odvjetnik kada ukazuje da obiteljske okolnosti, život optuženika s majkom i bratom, te uredno djetinjstvo ne ukazuju na posebne okolnosti koje bi trebale utjecati na kaznu, a takvo značenje nema niti smanjena ubrojivost, ali ne bitno, tempore criminis, u koju se optuženik doveo konzumacijom alkohola.

 

Stoga ocjena utvrđenih olakotnih okolnosti, naročito olakotnima nije prihvatljiva, kao niti ublažavanje kazne, što državni odvjetnik opravdano ističe u podnesenoj žalbi.

 

S druge strane, kada se imaju u vidu otegotne okolnosti, ugrožavanje i povreda zaštićenog dobra, kao i odnos optuženika prema oštećeniku kada za njega nije pokazivao nikakav interes tijekom liječenja, te odsustvo bilo kakvog žaljenja i kajanja, opravdavaju strože kažnjavanje, pa je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine, koju ova drugostupanjski sud nalazi adekvatnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a nije prihvaćena žalba optuženika iz istog žalbenog osnova.

 

Optuženik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali taj žalbeni osnov ne obrazlaže su prihvaćeni razlozi iz pobijane presude.

 

Protiv pobijane presude žalbu je zbog odluke o kazni podnio ošt. V. M., sin žrtve međutim, kako oštećenik u smislu čl. 464. st. 4. ZKP/08 ne može podnijeti žalbu iz tog žalbenog osnova, ista je odbačena kao nedopuštena.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 481. st. 2., čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24. siječnja 2018.