Broj: Kž 195/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. D., zbog kaznenog djela iz čl. 291 st. 2 Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu – KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i ošt. Dječjeg vrtića podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. veljače 2017 godine broj K-1/2017-10., u sjednici održanoj 25. siječnja 2018 godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I Odbacuje se žalba ošt. Dječjeg vrtića kao nedopuštena.

 

II Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Osijeku na temelju čl. 453 t. 3 Zakona o kaznenom postupka (''Narodne novine'' broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZKP/08) opt. G. D. oslobođena je od optužbe za kazneno djelo iz čl. 291 st. 1 i 2 KZ/11.

 

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i oštećenik Dječji vrtić po punomoćniku Z. K. odvjetniku iz O.

 

Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

Oštećenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da osudi optuženicu uz usvajanje imovinskopravnog zahtjeva i naknadu troškova.

 

Optuženica G. D. po branitelju K. A. odvjetniku iz O. podnijela je odgovore na žalbe državnog odvjetnika i oštećenika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika, a žalbu oštećenika odbaci kao nedopuštenu.

 

Na temelju čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje državnom odvjetniku.

 

Žalba državnog odvjetnika je neosnovana, dok je žalba oštećenika nedopuštena.

 

Na žalbu oštećenika

 

Po odredbi čl. 464 st. 4 ZKP/08 oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu. Kako je oštećenik podnio žalbu iz drugih žalbenih osnova, a što proizlazi kako iz njenog uvodnog dijela, tako i razloga žalbe, to je sukladno ovoj zakonskoj odredbi i po odredbi čl. 481 st. 2 ZKP/08 žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, zbog čega je riješeno kao u izreci.

 

Na žalbu državnog odvjetnika

 

Iako uvodno u žalbi državni odvjetnik navodi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa su na taj način i naslovljeni pojedini dijelovi žalbe, iz razloga žalbe proizlazi da se žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Unatoč tome, sud drugog stupnja je ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 ZKP/08 utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda iz čl. 468 st. 1 t. 1, 5, 6, 9 do 11 i st. 2 ZKP/08 na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

Nasuprot tvrdnjama u žalbi državnog odvjetnika, sud prvog stupnja pravilnom je analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, osnovano zaključio da nije dokazano da bi optuženica počinila kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret. Nedvojbeno je, što se posebno ističe u žalbi, da je optuženica u razdoblju većem od pet godina primila 66 isplata plaća uvećanih kroz cijeli taj period za 56.176,23 kune kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, budući da nije primala plaću na način da joj se obračunava polovica plaće po koeficijentu 1,75 kao ravnateljici vrtića, a druga polovica plaće po koeficijentu 1,24 kao odgajatelju, već isključivo po koeficijentu od 1,75.

 

Međutim, da bi se ostvarilo obilježje kaznenog djela iz čl. 291 st. 1 i 2 KZ/11 (šteta po optužnici prelazi iznos od 60.000,00 kuna) potrebno je utvrditi da je službena ili odgovorna osoba iskoristila svoj položaj ili ovlast ili prekorači granice ovlasti kako bi pribavila protupravnu imovinsku korist ili drugome prouzročila štetu. Iz obrane optuženice proizlazi da je prilikom otvaranja dječjeg vrtića u Č. bila pozvana po tadašnjem načelniku Općine Č. sada pok. D. R., koji joj je ponudio da polovicu radnog vremena bude v.d. ravnateljica, a u drugoj polovici obavlja poslove odgajateljice u vrtiću. To iz razloga što dječji vrtić nisu mogli otvoriti ukoliko u njemu ne budu zaposlena četiri dječja odgajatelja, a za čije plaće Općina nije imala dovoljno novaca, na što je optuženica pristala nakon što je ispunjen njen zahtjev o visini plaće od 7.000,00 kuna (iz isplatnih listi proizlazi da plaća nije dosezala sasvim ovaj iznos). Ove navode u obrani optuženice potvrđuju svojim iskazima tri svjedoka koji imaju neposredna saznanja, te djelomično i posredno troje svjedoka koji opet svojim iskazima potkrjepljuju iskaze svjedoka koji imaju neposredna saznanja.

 

Nesporno je da u vrijeme sklapanja ovakve pogodbe između načelnika općine i optuženice, dječji vrtić još nije imao Pravilnik o radu kojeg je donijelo Upravno vijeće Dječjeg vrtića 30. ožujka 2009 godine s precizno naznačenom visinom koeficijenata s opisom poslova i radnih zadataka svakog od djelatnika vrtića, a također nije sporno da je optuženica i dalje primala ranije dogovorenu plaću. Međutim, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da samo za sebe, nereagiranje optuženice na postupanje po Pravilniku, u ovom slučaju ne može se podvesti pod iskorištavanje vlastitih ovlasti radi pribavljanja imovinske koristi. To iz razloga, što je za vrijeme cijelog perioda koji joj se stavlja na teret optuženica obavljala iste poslove koje je u početku dogovorila s načelnikom, a Općina je za cijelo to vrijeme na temelju financijskih izvještaja vrtića koje je prihvaćalo Upravno vijeće dječjeg vrtića, Općinsko vijeće Općine Č. i načelnik Općine, isplaćivalo istu masu sredstava (financiranje 2/3 iz prihoda općine). Pritom, niti jedan od provedenih dokaza ne ukazuje da bi optuženica u svojstvu v.d. ravnateljice (s polovicom radnog vremena) iskorištavala svoje ovlasti dajući naloge ili bilo što zahtijevala od djelatnika ili Upravnog vijeća. Čak štoviše, svjedokinja R. K. koja je 1. travnja 2009 godine počela raditi u knjigovodstvu za dječji vrtić, navodi da se obračun za plaće obavljao u Općini, da joj je rečeno neka nastavi s isplatama kako je to već ranije bilo isplaćivano, a platne liste je preuzimala od općine. Prema tome, ostaje upitno u kojoj mjeri je uopće oštećen Dječji vrtić, budući da je Općina sudjelovala s dvije trećine sredstava, pri čemu prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je također upitno da li se uopće radi o šteti, kada za cijelo vrijeme Općina isplaćuje ista sredstva zbog toga što nije zaposlen još jedan odgajatelj s punim radnim vremenom, već optuženica obavlja dva posla od početka, iz razloga što Općina Č. nije imala dovoljno novca za četiri odgajatelja i ravnatelja.

 

Osnovano je stoga prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da bi optuženica počinila kazneno djelo zlouporabom položaja i ovlasti, zbog čega žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 25. siječnja 2018. godine