Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 29/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 29/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. H. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. prosinca 2017. broj Ik I-658/17 (Ik I-689/17, Ik I-746/17), u sjednici održanoj dana 30. siječnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika I. H.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici je, na temelju čl. 159.a toč. 2. i 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13; dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi sa čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17; dalje u tekstu: KZ/11), odbio kao neosnovane prijedlog Uprave Zatvora u Zagrebu za uvjetni otpust zatvorenika I. H. podnesen po službenoj dužnosti i prijedloge zatvorenika I. H. i zatvorenikove majke D. M.

 

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osobno zatvorenik I. H., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da mu se odobri uvjetni otpust.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 159.a ZIKZ-a, sud će rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu čl. 158.a tog Zakona, ako utvrdi da je ostvarena neka od taksativno nabrojenih pretpostavki, između ostalog, ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak. Upravo ta okolnost utvrđena je, jer je iz podataka u spisu razvidno da se protiv osuđenika vode kazneni postupci pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu i Općinskim sudom u Novom Zagrebu. Činjenica što je jedan od tih postupaka, kako to zatvorenik u žalbi ističe, „okončan nepravomoćnom oslobađajućom presudom“, nije odlučna jer, kao prvo, kazneni postupak završava pravomoćnošću odluke, a u konkretnom slučaju radi se o nepravomoćnoj presudi. Nadalje, u pobijanom rješenju navedeno je da se radi o ukupno tri kaznena postupka. Ni idući žalbeni navod kako je u drugom postupku „zatvorenik proglašen krivim, a izrečena kazna zatvora zamijenjena mu je radom za opće dobro“, neovisno o tomu što nema podataka radi li se o pravomoćno dovršenom postupku ne utječe na drugačiji zaključak, jer je treći navedeni kazneni postupak, kako to i sam zatvorenik u žalbi priznaje, u tijeku, a rasprava mu je zakazana 26. veljače 2018.

 

Ni ostalim žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju zaključci izneseni u prvostupanjskom rješenju. Naime, značaj podatka da je zatvorenik tijekom programa izdržavanja kazne zatvora ocijenjen na razini „uspješan“ i da koristi izvanzatvorske pogodnosti u znatnoj je mjeri relativiziran zatvorenikovim ranijim višekratnim boravkom u penalnim ustanovama, koje su nesumnjivo pridonijele tome da on ima iskustva u prilagodbi vlastitog ponašanja očekivanjima ustanove tijekom izdržavanja kazne, a u svrhu ishođenja pogodnosti. Taj zaključak i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi prihvatljivim, ima li se u vidu zatvorenikova ranija višestruka osuđivanost, koja se odnosi na široki spektar kaznenih djela, a uključuje i imovinske delikte. Recidiv zatvorenika uz činjenicu da se protiv njega vode i drugi kazneni postupci nepobitno ukazuje na to da ni ranije izrečene i izdržane kazne kod zatvorenika nisu polučile rezultat u smislu usklađivanja ponašanja s društvenim normama.

 

Slijedom iznesenog, trebalo je, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08), odbiti kao neosnovanu žalbu zatvorenika I. H., kako je to učinjeno u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 30. siječnja 2018.

Copyright © Ante Borić