Broj: Kž-Us 168/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), opt. Z. K. i opt. G. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2017. godine, br. K-Us-36/17, u sjednici održanoj 31. siječnja 2018. godine, u nazočnosti opt. G. M. i njegove braniteljice V. P., odvjetnice iz Z. u zamjeni za odvjetnika M. K., braniteljice opt. Z. K., K. Ć., odvjetnice iz Z. i braniteljice opt. G. G., K. M., odvjetnice iz Z. u zamjeni za L. P. V.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Djelomično se prihvaća žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni u odnosu na opt. M. L. i opt. M. I. na način da se opt. M. L. za kazneno djelo iz čl. 328. st. 1. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim pod toč. 1. izreke, na temelju istog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od dvije (2) godine, a za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim pod toč. 2. izreke, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci, pa se opt. M. L. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina, a opt. M. I. se za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 za koje je tom presudom proglašen krivim pod toč. 2. izreke, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od pet (5) godina i šest (6) mjeseci, a na temelju čl. 61. st. 1. u svezi čl. 53. st. 1. KZ/11 opoziva se uvjetni otpust i uzima kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam (7) godina, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv. Ivan Zelina broj Kv-118/13 (K-271/13) od 9. prosinca 2013., pa se opt. M. I. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest (11) godina.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečene kazne zatvora optuženicima se uračunava: opt. M. L. vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2017. pa nadalje, a opt. M. I. vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2017. godine pa nadalje, te vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne po presudi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv. Ivan Zelina broj Kv-118/13 (K-271/13) od 9. prosinca 2013. i to od 2. veljače 2009. do 1. travnja 2009. i od 11. travnja 2011. do 3. lipnja 2016..

 

II.              U povodu žalbe USKOK-a, opt. Z. K. i opt. G. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi čl. 77. KZ/11 utvrđuje da novčani iznosi od 10.200 EUR, 3.700 EUR i 600 EUR predstavljaju imovinsku korist koju su opt. M. L., opt. Z. K. i opt. G. M. ostvarili kaznenim djelom iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u svezi čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 te se utvrđuje da su navedeni novčani iznosi imovina Republike Hrvatske i nalaže se navedenim optuženicima da Republici Hrvatskoj isplate njihovu protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe i to: opt. M. L. iznos od 10.200 EUR, opt. Z. K. iznos od 3.700 EUR i opt. G. M. iznos od 600 EUR.

 

III.              Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. Z. K. i opt. G. M., te u ostalom dijelu žalba USKOK-a te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 18. listopada 2017. godine, br. K-Us-36/17, proglasio je krivima i to pod toč. 1. opt. M. L. zbog kaznenog djela protiv javnog reda, zločinačkog udruženja iz čl. 328. st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine, te pod toč. 2. opt. M. L., opt. M. I., opt. G. G., opt. Z. K. i opt. G. M. zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i promete drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 1. i 2. u svezi čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11, te je na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 opt. M. L. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i šest (6) mjeseci, opt. M. I. kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine, a opt. G. G. osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine i osam (8) mjeseci, opt. Z. K. i opt. G. M. na kazne zatvora u trajanju od po dvije (2) godine i šest (6) mjeseci.

 

Uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11 opt. M. L. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i tri (3) mjeseca.

 

Optuženiku M. I. je na temelju čl. 61. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam (7) godina, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sveti Ivan Zelina od 9. prosinca 2013. godine, br. Kv-118/13 (K-271/13), pa je optuženik uz primjenu čl. 51. st. 2. u svezi čl. 53. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset (10) godina.

 

Optuženicima G. G., Z. K. i G. M. je na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od izrečenih kazni zatvora izvršavaju opt. G. G. u trajanju od jedne (1) godine i tri (3) mjeseca, a opt. Z. K. i opt. G. M. po jedna (1) godina, dok se neće izvršiti, opt. G. G. jedna (1) godina i pet (5) mjeseci, a opt. Z. K. i opt. G. M. jedna (1) godina i šest (6) mjeseci, pod uvjetom da u roku od pet (5) godina ne počine novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima se u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, opt. M. L. i opt. G. M. od 10. veljače 2017. godine pa nadalje, opt. M. I. od 10. veljače 2017. pa nadalje, te vrijeme izdržane kazne po presudi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe Sveti Ivan Zelina od 9. prosinca 2013. godine, br. Kv-118/13 (K-271/13) u trajanju od pet (5) godina, četiri (4) mjeseca i 24 dana, opt. G. G. od 10. veljače do 30. lipnja 2017. godine i opt. Z. K. 10. i 11. veljače 2017. godine.

 

Na temelju čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10) u svezi čl. 77. KZ/11, utvrđeno je da su novčani iznosi od 10.200 EUR, 3.700 EUR i 600 EUR imovinska korist ostvarena kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. čl. 190. st. 1. i 2. u svezi čl. 329. st. 1. KZ/11 te se utvrđuje da su imovina Republike Hrvatske i nalaže se optuženicima da te novčane iznose isplate Republici Hrvatskoj u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe i to: opt. M. L. iznos od 10.200 EUR, opt. Z. K. iznos od 3.700 EUR i opt. G. M. iznos od 600 EUR.

 

Na temelju čl. 190. st. 8. u svezi čl. 79. KZ/11 od optuženika se oduzimaju tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, biljke i dijelovi biljaka iz kojih se mogu dobiti tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, te sredstva za njihovu proizvodnju ili preradu, kao u izreci pobijane presude.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi st. 3. i čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 optuženici M. L., M. I., G. G. i G. M. obvezani su na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od po 19.646,00 kn svaki od optuženika, opt. Z. K. u iznosu od 9.823,00 kn te svi optuženici na temelju čl. 148. st. 1. i 3. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i na platež paušala i to: opt. M. L. u iznosu od 3.000,00 kn, opt. M. I. i opt. G. M. u iznosu od po 1.000,00 kn svaki, opt. G. G. u iznosu od 4.000,00 kn i opt. Z. K. u iznosu od 1.500,00 kn.

 

Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. Z. K. je oslobođen plaćanja dijela troškova vještačenja u iznosu od 9.823,00 kn, a na temelju čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 opt. G. M. oslobođen je dužnosti snašanja troška koji se odnosi na nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

 

Protiv te presude žali se USKOK zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženicima M. L. i M. I. utvrde kazne zatvora u dužem vremenskom trajanju i izreknu strože jedinstvene kazne zatvora, a opt. G. G., opt. Z. K. i opt. G. M. izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju i da im neuvjetovani dio kazne zatvora u djelomičnim uvjetnim osudama bude izrečen u duljem trajanju.

 

Optuženik Z. K. žali se po braniteljici K. Ć., odvjetnici iz Z., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškova kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i u odnosu na optuženika primijeni uvjetna osuda te da ga se oslobodi plaćanja troškova provedenih vještačenja, a iznos paušalnog troška smanji.

 

Po branitelju M. K., odvjetniku iz Z., žali se opt. G. M. zbog odluke o kazni i troškova kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači u odnosu na kaznu i primjeni pravilo o ublažavanju kazne te da mu se smanji odluka o trošku kaznenog postupka u paušalnom iznosu. Moli obavijest o sjednici vijeća.

 

Odgovore na žalbu USKOK-a podnijeli su opt. M. L. po branitelju V. R., odvjetnici iz Z., opt. G. G. po branitelju L. P. V., odvjetniku iz Z. koji moli i obavijest o sjednici vijeća i opt. G. M. po branitelju M. K., svi s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti opt. G. M., uz zz branitelja V. P., odvjetnice iz Z., braniteljice opt. Z. K., K. Ć. i zz branitelja opt. G. G., odvjetnice K. M.. iz Z., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, opt. Z. K. i opt. G. G. koji nisu pristupili, a dostava obavijesti o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

 

Žalba USKOK-a je djelomično osnovana, dok žalbe opt. Z. K. i G. M. nisu osnovane.

 

USKOK se žali zbog odluke o kazni i odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi navodeći da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne.

 

Optuženiku L. je precijenjeno priznanje djela koje nije niti na koji način doprinijelo utvrđenju činjeničnog stanja, a podcijenjene su otegotne okolnosti, prije svega šteta počinjena na kućama u kojima je obavljanja inkriminirana djelatnost.

 

U odnosu na opt. I., USKOK posebno navodi da nije utvrđeno da bi uvjetni otpust iz ranije osude, na što se poziva prvostupanjski sud, bio opozvan, pa predlaže strožu kaznu kao i za opt. L., dok u odnosu na opt. G., opt. K. i opt. M. predlaže strože kažnjavanje, te da neuvjetovani dio kazne zatvora iz djelomičnih uvjetnih osuda bude u duljem vremenskom trajanju.

 

Zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žali se opt. K. navodeći da prvostupanjski sud nije u odnosu na činjenice odlučne za odabir vrste i visine kaznene sankcije optuženiku cijenio kao olakotno da je već kod prvog ispitivanja dana 14. veljače 2017. godine dao detaljne informacije o proizvodnji i skladištenju marihuane u laboratoriju u obiteljskoj kući u Ž. kojima tada USKOK nije raspolagao, pa je na taj način bitno doprinio utvrđenju činjeničnog stanja, što bi uz sve utvrđene olakotne okolnosti trebalo rezultirati blažom kaznenom sankcijom, uvjetnom osudom.

 

Optuženik M., žaleći se iz istog žalbenog osnova smatra da su utvrđene olakotne okolnosti nedostatno cijenjene.

 

Razmatrajući odluku o kaznenim sankcijama, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kaznene sankcije.

 

Optuženiku L. je kao olakotno cijenjeno priznanje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela čime je izrazio vlastiti negativan stav spram protupravnog ponašanja, da je otac troje maloljetne djece, od kojih je dvoje sa poteškoćama u psihofizičkom razvoju, dok mu je kao otegotno cijenjena ranija osuđivanost i to zbog istog kaznenog djela, kao i razmjeri štete u kućama koje su korištene za uzgoj marihuane o čemu je govorio svjedok I. H., činjenica da je opremio i uredio vrhunski laboratorij, da je sva oprema bila profesionalna bez ikakve improvizacije, što upućuje na pomno osmišljeni i dugoročan plan za navedenu djelatnost.

 

U pravu je USKOK da su navedene otegotne okolnosti podcijenjene, posebno razmjeri ove inkriminirane djelatnosti te pričinjena šteta u iznajmljenim kućama o čemu je posebno iskazivao svjedok I. H.. Osnovano USKOK ukazuje i da priznanje optuženika nije imalo značaj koji mu pridaje prvostupanjski sud, jer isto nije doprinijelo utvrđenju činjeničnog stanja. Imajući u vidu raniju osuđivanost optuženika zbog istovrsnog kaznenog djela, kao i činjenicu da je bio i organizator i vođa zločinačkog udruženja i da je opremio i uredio vrhunski laboratorij za ovu djelatnost koja je imala i inozemni karakter, prihvaćena je žalba USKOK-a i opt. L. su utvrđene kazne zatvora, za djelo iz toč. 1. u trajanju od dvije (2) godine, a za djelo iz toč. 2. u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci, pa je optuženik primjenom zakonskih odredbi o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest (6) godina.

 

Optuženiku I. je kao olakotno cijenjeno da je priznao počinjenje djela i izrazio vlastiti negativa stav spram protupravnog postupanja, a kao otegotno višestruka osuđivanost, uglavnom za kaznena djela protiv imovine ali i kaznenog djela otmice, a uzeta je u obzir i kvantiteta i sadržaj radnji koje je počinio u sastavu zločinačkog udruženja, da je bio visoko rangiran u tom udruženju, "desna ruka" organizatoru udruženja, kao i šteta pričinjena na kućama u kojima se odvijala inkriminirana djelatnost te činjenica da se radi o kaznenom djelu s inozemnim elementom, jer je išao u N. gdje je prodavao uzgojenu drogu.

 

Upravo sve ove otegotne okolnosti su podcijenjene, pa je stoga prihvaćena žalba USKOK-a i optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina i šest (6) mjeseci.

 

Optuženiku M. I. je uzeta na temelju čl. 61. st. 1. u svezi čl. 53. st. 1. KZ/11 opozvan uvjetni otpust i uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam (7) godina na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv. Ivan Zelina broj Kv-118/13 (K-271/13) od 9. prosinca 2013., koje spise je ovaj drugostupanjski sud pribavio na temelju čl. 474. st. 2. ZKP/08 i u njih izvršio uvid, pa je optuženik uz primjenu zakonskih odredbi o stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest (11) godina.

 

U izrečene kazne zatvora optuženicima je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. veljače 2017. pa nadalje,a opt. M. I. i vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne po presudi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Sv. Ivan Zelina broj Kv-118/13 (K-271/13) od 9. prosinca 2013., i to od 2. veljače 2009. do 1. travnja 2009. i od 11. travnja 2011. do 3. lipnja 2016., s obzirom da da se vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu ne uračunava u izrečenu jedinstvenu kaznu (čl. 53. st. 1. KZ/11).

 

S obzirom na sve navedeno, prihvaćena je žalba USKOK-a u odnosu na opt. L. i opt. I. kao osnovana i ovim optuženicima su izrečene strože kazne koje su po mišljenju ovog drugostupanjskog suda primjerene za ostvarenje svrhe kažnjavanja, kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije.

 

U odnosu na optuženike G. G., Z. K. i G. M. osnovano je prvostupanjski sud primijenio djelomičnu uvjetnu osudu, budući sve utvrđene olakotne okolnosti opravdavaju njezinu primjenu, a niti USKOK u žalbi ne ukazuje na neke druge okolnosti koje ne bi bile cijenjene ili ne bi bile cijenjene u dovoljnoj mjeri. Stoga, puko inzistiranje USKOK-a na izricanju strožih kazni i neuvjetovanog dijela te kazne u duljem vremenskom trajanju nema osnova, pa stoga nije prihvaćena žalba USKOK-a u tom dijelu.

 

S obzirom da je prvostupanjski sud opt. K. cijenio priznanje djela dano u najranijoj fazi postupka, koje je doprinijelo utvrđenju činjeničnog stanja, a što je isticao i USKOK u završnoj riječi na raspravi, činjenično stanje u tom dijelu nije nepotpuno utvrđeno, pa stoga nije prihvaćena žalba opt. K. u tom dijelu. Neovisno o svim utvrđenim olakotnim okolnostima na strani ovog optuženika, nema uvjeta za blaže kažnjavanje kada se imaju u vidu razmjeri cjelokupne aktivnosti optuženika u okviru zločinačkog udruženja, pa stoga nije prihvaćena niti žalba zbog odluke o kazni opt. K..

 

Nije osnovana niti žalba opt. G. M. u kojoj se traži samo preocjena utvrđenih okolnosti koje je prvostupanjski sud imao u vidu prilikom odmjeravanja kazne i adekvatno ih ocijenio te izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao primjerenu sankciju za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

 

Iz svih navedenih razloga, nisu prihvaćene žalbe zbog odluke o kazni.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud oduzeo imovinsku korist po Zakonu o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem koji je prestao važiti donošenjem Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 70/17 od 7. srpnja 2017. godine) i koji je stupio na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".

 

Dakle, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, dana 18. listopada 2017. godine, Zakon više nije važio, pa je imovinska korist trebala biti oduzeta po odredbama Zakona o kaznenom postupku, kako je to propisano u čl. 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem.

 

Stoga je pobijana presuda preinačena u tom dijelu, kao u izreci pod toč. II., budući nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

 

Izrečena mjera oduzimanja predmeta je u skladu sa zakonom.

 

Optuženici Z. K. i G. M. žale se i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, time da opt. K. upire na priznanje djela, pa stoga smatra da nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja, a obojica optuženika smatraju da im je paušal previsoko odmjeren.

 

Optuženika K. je prvostupanjski sud djelomično oslobodio dužnosti naknade troškova kaznenog postupka za vještačenje, s obzirom na obiteljske prilike, a što se tiče priznanja optuženika isto nije dovoljno da bi se u toj fazi postupka odustalo od prikupljanja dokaza, pa je stoga optuženik pravilno obvezan na platež dijela troškova kaznenog postupka.

 

Prvostupanjski sud je pravilno optuženike obvezao i na platež paušala koji je odmjeren u skladu s duljinom i složenošću provedenog postupka, te imovinskim prilikama optuženika, što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno, pa stoga nisu prihvaćene niti žalbe zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

 

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1.i 2 ZKP/08 nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je kazneni zakon povrijeđen na štetu optuženika, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 31. siječnja 2018.