Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 45/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 45/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenice K. S., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 104/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 11. siječnja 2018. broj Ik I-755/2017-10 (Ik I-802/2017), u sjednici održanoj 1. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, temeljem čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) i čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenica K. S. otpuštena je na uvjetni otpust s izvršavanja kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci koju izdržava temeljem pravomoćnog i izvršnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-Iz-5/17 (Kov-Us-64/14) od 15. ožujka 2017. zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ/97, a koji uvjetni otpust traje od dana otpuštanja s izdržavanja kazne zatvora pa do isteka kazne odnosno do 11. veljače 2018.

 

              Istovremeno, utvrđeno je da će mjesto boravišta zatvorenice tijekom uvjetnog otpusta biti u K., te da, temeljem čl. 161. st. 2. ZIKZ, zatvorenica može promijeniti ovo boravište samo uz suglasnost suca izvršenja.

 

              Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust.

 

              Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da, usprkos negativnom prijedlogu Zatvora u Zagrebu, postoje zakonske pretpostavke za uvjetni otpust iz čl. 59. st. 1. KZ/11.

 

              Naime, zatvorenica se sama javila na izdržavanje kazne, ranije nije osuđivana niti ima postupaka u tijeku, a za vrijeme izdržavanja kazne je urednog ponašanja te nije stegovno tretirana. Zatvorenica ima osiguran postpenalni prihvati uz financijsku pomoć obitelji. Kada se ima u vidu i duljina do sada izdržane kazne te činjenica da je zatvorenica majka mlt. djeteta koje čuva njezina obitelj s obzirom da joj se suprug nalazi na privremenom radu u Nj…, tada je osnovano zaključiti da su dosadašnjim tijekom izdržavanja kazne ostvarene zakonske svrhe.

 

              Negativno mišljenje zatvora, na koje žalba ukazuje, temelji se na tome što je razina uspješnosti provedbe pojedinačnog programa zatvorenice ocijenjena „zadovoljava“. Međutim, ta okolnost u kontekstu naprijed navedenih okolnosti ne ukazuje da će zatvorenica na slobodi nastaviti s vršenjem kaznenih djela.

 

              Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

 

Zagreb, 1. veljače 2018.

Copyright © Ante Borić