Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-eu 1/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-eu 1/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 416. i drugih Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 3. siječnja 2018. broj Kv-eun-4/17-27, u sjednici vijeća održanoj 1. veljače 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba osuđenog D. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom je pod točkom I. izreke utvrđeno da je tražena osoba D. P., s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi, presudom Redovnog suda u Trstu od 12. travnja 2007., broj 5592007 (Reg.Gen. broj 1166/2006 R.G.N.R. broj 2343/2004), koja je postala pravomoćna 14. prosinca 2007., zbog kaznenog djela ilegalnog prijevoza oružja, municije i eksploziva iz članka 416., 81., 110. i 697. Kaznenog zakona Italije i članka 1., 2. i 4. Zakona 895/67, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci i novčanu kaznu od 1.200,00 Eura, a preostala kazna za odsluženje je 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Pod točkom II. izreke utvrđeno je da kazneno djelo označeno u stavku I. te presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci do 5 (pet) godina, dok je pod točkom III., na temelju čl. 89. u vezi s čl. 91. st. 1. toč. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15. i 102/17. - dalje u tekstu: ZPSKS-EU), priznata presuda Redovnog u Trstu broj 5592007 (Reg.Gen. broj 1166/2006 R.G.N.R. broj 2343/2004) od 12. travnja 2007., pravomoćna 14. prosinca 2007., te se nad osuđenom osobom D. P. određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci i novčane kazne u iznosu od 1.200,00 Eura zbog kaznenog djela ilegalnog prijevoza oružja, municije i eksploziva iz čl. članka 416., 81., 110. i 697. Kaznenog zakona Italije i članka 1., 2. i 4. Zakona 895/67 Kaznenog zakona Republike Italije. Pod točkom IV. izreke, na temelju čl. 98. st. 2. ZPSKS-EU, traženoj osobi - osuđeniku D. P. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. kolovoza 2017. do 30. kolovoza 2017., a pod točkom V. je odlučeno da je, na temelju čl. 42. st. 6. i čl. 43. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 77. st. 3. ZPSKS-EU, tražena osoba - osuđenik D. P. dužan u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti ove presude, uplatiti iznos od 1.200,00 Eura u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju NBH na račun državnog proračuna Republike Hrvatske jer će se u protivnom novčana kazna naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

 

Protiv te je presude žalbu podnio osuđeni D. P. po branitelju M. R., odvjetniku iz S., zbog kako ističe „svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine, te „donese rješenje o obustavi postupka“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba osuđenika nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer izreka presude ne sadrži broj presude Redovnog suda u Trstu koja se preuzima, pa da se zbog toga ne može valjano ispitati. Naime, izreka pobijane presude kojom se preuzima strana presuda, odnosno presuda Redovnog suda u Trstu od 12. travnja 2007. sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i broj preuzete presude Republike Italije, te su svi navedeni razlozi iz izreke pobijane presude potpuno jasni i nedvosmisleni te se presuda u tom pogledu, suprotno navodima žalbe može valjano i potpuno ispitati. Stoga označena bitna povreda nije ostvarena, a ispitujući u tom dijelu presudu sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da preuzimanje kazne iz strane presude u konkretnom slučaju ne bi bilo moguće zbog nastupa zastare izvršenja kazne po domaćem pravu.

Ovdje valja naglasiti da, iako eventualni nastup zastare izvršenja kazne po domaćem pravu nije obligatorni razlog odbijanja priznanja i izvršenja kazne iz strane presude već samo fakultativni osnov, takva zastara u konkretnom slučaju nije niti nastupila. Naime, Kazneni zakon koji se primjenjuje u postupku priznavanja strane presude i preuzimanja izvršenja kazne iz te presude je uvijek sada važeći Kazneni zakon i to kako u pogledu posebnog tako i općeg dijela, pa dakle i u dijelu koji propisuje nastup zastare izvršenja kazne. Kako odredba čl. 85. st. 1. al. 3. KZ/11 propisuje da zastara izvršenja kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina (a manjem od deset godina) nastupa protekom roka od dvadeset godina od pravomoćnosti presude, a kako je presuda koja se priznaje i čija kazna se preuzima postala pravomoćna 14. prosinca 2007., to nije nastupila zastara izvršenja ove kazne po domaćem pravu.

 

Prema tome, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđeni D. P. pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 1. veljače 2018.

Copyright © Ante Borić