Broj: Kr 6/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 16. ožujka 2017. broj K-184/15 i Županijskog suda u Bjelovaru od 12. listopada 2017. broj Kž-175/17, u sjednici vijeća održanoj dana 1. veljače 2018.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Sisku broj K-184/15 od 16. ožujka 2017. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-175/17 od 12. listopada 2017., I. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 4. KZ/11, i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

              Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po branitelju B. M., odvjetniku iz K., u zakonskom roku podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva poziva se na sve povrede zakona predviđene u čl. 517. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dok iz sadržaja zahtjeva proizlazi da ponavlja svoju obranu, pri čemu poriče inkriminaciju navodeći kako nema uzročno posljedične veze između njegovih radnji i nastupjele posljedice, i tvrdeći kako je za prometnu nezgodu kriv isključivo pokojni oštećenik. Podnositelj zahtjeva također tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku, jer nije ocijenio sve žalbene navode, već je samo prepisao utvrđeni stav prvostupanjskog suda, pa su sudovi na taj način pogrešno utvrdili činjenično stanje. Predlaže preinačenje drugostupanjske presude na način da se protiv njega optužba odbije, a podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje, uz odgodu izvršenja pravomoćne presude na temelju čl. 518. st. 5. ZKP/08.

              Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku na znanje.

              Zahtjev nije osnovan.

              Time što podnositelj zahtjeva izražava nezadovoljstvo prema pravomoćnoj presudi, ukazujući da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno utvrdili činjenično stanje (u pogledu ocjene obrane okrivljenika, te utvrđenja uzročno posljedične veze između radnji okrivljenika i nastupjele posljedice), osuđenik u suštini traži preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu zapravo ponavlja žalbene razloge, sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja, a bez uvjeta predviđenih u zakonu, budući da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično ne predstavlja zakonsku osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

              S druge strane, u odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a koja se odnosi na povredu odredbi kaznenog postupka u drugostupanjskom postupku, valja naglasiti da navedena povreda u konkretnom slučaju nije ostvarena. Naime, drugostupanjski sud, protivno stajalištu podnositelja zahtjeva, nije dužan odgovoriti na sve žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. ZKP/08, a u konkretnoj pravnoj situaciji sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio u pogledu svih relevantnih žalbenih navoda, koji je sada ponavljaju i u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

              Svi ostali prigovori osuđenika istaknuti u zahtjevu, u stvari su prigovori utvrđenom činjeničnom stanju, a prema odredbi iz čl. 517. ZKP/08, kako je već i prije navedeno, ono ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

              Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

              Budući je odlučeno o zahtjevu osuđenog I. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, to nema osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude sukladno čl. 518. st. 5. ZKP/08.

Zagreb, 1. veljače 2018.