Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 24/18 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 24/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele , kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. D. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. st. 2. KZ/11, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i os. D. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 06. prosinca 2017., br. Kv-I-195/17 (K-175/13), u sjednici održanoj 06. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

I.              Odbija se žalba os. D. B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II.              Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 498. st. 5. i 1. toč. 4.

Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), preinačio u odluci o kazni presudu koju čini presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2015. br. K-175/13 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. srpnja 2015. br. I Kž-257/15, kojom je os. D. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, zbog kaznenih djela iz čl. 230 st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., na način da je os. D. B. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jednog mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenja slobode od 04. lipnja 2013. do 19. prosinca 2013. i od 10. ožujka 2017. pa nadalje.

 

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

 

              Osuđeni D. B. žali se putem braniteljice M. I., odvjetnice iz Z., zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači „...na način da se osuđeniku izrekne novu jedinstvenu povoljniju kaznu od ovdje izrečene...“

 

              Osuđenik je putem braniteljice podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

              Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, kojoj je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen spis, izjavila je, da temeljem čl. 465. st. 2. ZKP/08 odustaje od podnesene žalbe državnog odvjetnika.

 

Budući je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, navedenim podneskom odustala od žalbe državnog odvjetnika, valjalo je njegovu žalbu odbaciti kao nedopuštenu, te je sukladno čl. 481. st. 2. ZKP/08 riješeno kao pod toč. II. izreke ove odluke.

 

              U odnosu na žalbene navode osuđenika treba reći da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno jer okolnosti na koje se u žalbi poziva osuđenik, da je do sada izdržana kazna pozitivno utjecala na osuđenika u pravcu njegove rehabilitacije, te da mu je zdravlje trajno narušeno kao invalidu sa 33% (zbog gubitka vida na jedno oko), nisu okolnosti koje bi bile od značaja za traženo ublažavanje kazne u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, već su to okolnosti koje bi mogle biti od značaja za neki drugi postupak (npr. za uvjetni otpust).

 

              Osim toga, prvostupanjski je sud pravilno i u cijelosti cijenio sve okolnosti koje su bile od utjecaja na izricanje nove, gotovo minimalne jedinstvene kazne zatvora, i za to je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

              Pri tome osuđenik zanemaruje, da pobijana presuda nije donijeta na raspravi, već u sjednici vijeća u tzv. - nepravoj obnovi kaznenog postupka, sukladno čl. 498. st. 6. ZKP/08, koji ne propisuje ispitivanje osuđenika koji je podnio zahtjev.

 

              Budući da žalbom osuđenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijane presude niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 476. ZKP/08, to je na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u toč. I. izreke ove odluke.

 

Zagreb, 06. veljače 2018.

Copyright © Ante Borić