Broj: Kž 37/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Lidije Grubić Radaković i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. A., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. B. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. studenog 2017. godine, br. K-43/17, u sjednici održanoj 7. veljače 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. B. A. za kaznena djela za koja je tom presudom proglašen krivim, utvrđuju kazne zatvora i to: za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 3. KZ/11 na temelju istog zakonskog propisa kazna zatvora u trajanju od trinaest (13) godina, a za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 2. u svezi čl. 34. KZ/11, na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od sedam (7) godina, pa se opt. B. A. na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osamnaest (18) godina, u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2017. godine, pa nadalje.

 

II.              Odbija se kao neosnovana žalba opt. B. A., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu presudom od 20. studenog 2017. godine, br. K-43/17, proglasio je krivim opt. B. A. zbog kaznenih djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 3. KZ/11 i teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 2. u svezi čl. 34. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo iz 111. toč. 3. KZ/11 na temelju iz čl. 111. uz primjenu  čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam (8) godina, a za kazneno djelo iz čl. 111. toč. 2. u svezi čl. 34. KZ/11, na temelju čl. 111. uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od četiri (4) godine, pa je opt. B. A. uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest (11) godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2017. godine, pa nadalje.

 

Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a ista može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno najdulje tri (3) godine.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 13.008,00 kn i paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kn, te nagradu i nužne izdatke za postavljenog branitelja po službenoj dužnosti a o visini tog dijela troška odlučit će se posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreknu strože kazne za svako pojedino kazneno djelo te izrekne stroža jedinstvena kazna zatvora.

 

Optuženik se žali po branitelju S. R.-P., odvjetnici iz Z., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti, dok nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je optuženik do sada prekršajno osuđivan, tri puta, presudama Prekršajnog suda u Zagrebu zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i da je unatoč tome nastavio sa zlostavljanjem supruge i punice i pri tome iskazao upornost i visok stupanj kriminalne volje, a sve prekršaje je činio pod utjecajem alkohola, čiji je dugogodišnji konzument. Ukazuje i na nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka koji navodi da je optuženik osoba s poteškoćama socijalne prilagodbe, uvjetovane disocijalnim obilježjima ličnosti sa sklonošću impulzivnog i agresivnog reagiranja u stresnim situacijama te da se radi o osobi s intelektualnim deficitom i potencijalno opasnoj po okolinu, pogotovo u stanjima i manjih frustracija iz čega se može zaključiti da se radi o otegotnim okolnostima te stoga smatra da nije bilo razloga za ublažavanje kazne.

 

Optuženik se žali iz istog žalbenog osnova ukazujući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti, prije svega poodmaklu životnu dob optuženika, njegovo narušeno zdravstveno stanje, raniju neosuđivanost i izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenih djela, te bitno smanjenu ubrojivost, pa s obzirom da otegotne okolnosti na strani optuženika nisu utvrđene, smatra da je izrečena kazna prestroga.

 

Razmatrajući pobijanu presudu u odluci o kazni po podnesenim žalbama, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći optuženiku kao olakotno da se radi o osobi starije životne dobi, narušenog zdravstvenog stanja, ranije neosuđivanoj, da je djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti i da je izrazio žaljenje i kajanje, dok mu otegotnih okolnosti nije našao.

 

Međutim, u pravu je državni odvjetnik da su olakotne okolnosti precijenjene i da nije bilo uvjeta za primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne zbog bitno smanjene ubrojivosti.

 

Naime, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Ž. M., optuženik je osoba čije se intelektualno funkcioniranje odvija na prosječnom nivou, pasivno-zavisnih ali i agresivnih oblika osobnosti. Radi se o miješanoj strukturi ličnosti sa znatnim organskim promjenama, a kod optuženika je prisutno dugogodišnje konzumiranje alkoholnih pića, koje je s vremenom dovelo do razvoja sindroma ovisnosti o alkoholu sa značajnim osobnim obiteljskim i šire socijalnim poteškoćama. Kao rezultat višegodišnjeg konzumiranja alkohola, ali i involutivnih promjena, kod optuženika su u ovom trenutku prisutne smetnje iz kruga uznapredovalog psihoorganskog sindroma. Njegov način i stil življenja, struktura ličnosti i psihičke poteškoće iz kruga psihoorganskog sindroma, razvoj alkoholne bolesti, akutna alkoholiziranost i tada psihička promijenjenost, duboko poremećena dinamika obiteljskih međusobnih odnosa i situacioni uvjeti te socijalna komunikacija, utjecali su na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova mogućnost shvaćanja značenja svojih postupaka kao i vladanja svojom voljom bila smanjena i to bitno.

 

Upravo s obzirom na dugogodišnje konzumiranje alkohola utvrđena bitno smanjena ubrojivost nema takav značaj koji mu pridaje prvostupanjski sud i stoga nije bilo osnova za ublažavanje kazne, posebno s obzirom  na činjenicu da je optuženik tri puta bio prekršajno kažnjavan zbog obiteljskog nasilja s čime je nastavio i nadalje, sve do inkriminiranog događaja.

 

S obzirom na navedeno, uz prihvaćanje svih olakotnih okolnosti na strani optuženika, ali i s druge strane, imajući u vidu težinu i društvenu opasnost počinjenih kaznenih djela, optuženiku je za kazneno djelo teškog ubojstva utvrđena kazna zatvora u trajanju od trinaest (13) godina, a za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju kazna zatvora u trajanju od sedam (7) godina, uzimajući u obzir da je djelo ostalo u pokušaju i izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od osamnaest (18) godina, čime je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

 

Iako je optuženik u starijoj životnoj dobi, narušenog zdravstvenog stanja i do sada neosuđivan, način života uz neprekidnu konzumaciju alkohola i imajući u vidu prekršajno kažnjavanje zbog nasilja u obitelji počinjenog u odnosu na pok. suprugu i punicu, ne opravdavaju blaže kažnjavanje, pa stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

Prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako pojedino kazneno djelo i odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, ovaj drugostupanjski sud je uz specijalnu prevenciju kao svrhu kažnjavanja, posebno imao u vidu i generalnu prevenciju, odnosno potrebu da se građanima ukaže na neprimjerenost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja, da bi se na njih utjecalo da ne čine ovakva ili slična kaznena djela, odnosno da ne ispoljavaju nasilje u obitelji.

 

Iz navedenih razloga, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, dok nije prihvaćena žalba optuženika iz istog žalbenog osnova.

 

Izrečena sigurnosna mjera je u skladu sa zakonom.

 

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 7. veljače 2018.