Broj: Kzz 47/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. L. G., zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11,144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 7. prosinca 2017. broj KZZ-DO-78/2014, podignutom protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Općinskog suda u Splitu od 10. ožujka 2014. broj K-930/13 i rješenje Županijskog suda u Splitu od 15. travnja 2014. broj Kž-206/14, u sjednici održanoj 8. veljače 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Općinskog suda u Splitu od 10. ožujka 2014. broj K-930/13 i rješenje Županijskog suda u Splitu od 15. travnja 2014. broj Kž-206/14,  povrijeđen u korist okrivljenika zakon u odredbi čl. 525. st. 3. u vezi s čl. 524. st. 2. i čl. 342. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi s čl. 495. ZKP/08.

Obrazloženje

              Rješenjem Općinskog suda u Splitu odbačena je privatna tužba privatnog tužitelja B. M. protiv okr. L. G. zbog kaznenih djela iz čl. 147. st. 1. i čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, s ocjenom da sadržaj privatne tužbe nije u skladu s odredbom čl. 342. st. 1. toč. 2. ZKP/08, jer u činjeničnom opisu djelatnosti okrivljenika nisu navedena sva zakonska obilježja kaznenih djela u pitanju, budući da izostaje opis subjektivnog odnosa počinitelja prema djelima, a što je obilježje oba djela iz privatne tužbe. Žalba privatnog tužitelja protiv tog rješenja odbijena je rješenjem Županijskog suda u Splitu od 15. travnja 2014. broj Kž-206/14.

Protiv pravomoćnog rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti i predlaže da se isti utvrdi osnovanim i ukinu pobijana rješenja zbog povrede zakona iz čl. 525. st. 3. u vezi s čl. 524. st. 2. u vezi s čl. 342. st. 1. toč. 2. ZKP/08, budući za primjenu navedenih zakonskih odredbi nije bilo procesnih pretpostavki.

Zahtjev je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da nije bilo osnova odbaciti privatnu tužbu privatnog tužitelja protiv okrivljenika, jer je takvo postupanje suda u konkretnom slučaju bilo protivno odredbi iz čl. 525. st. 3. u vezi s čl. 524. st. 2. u vezi s čl. 342. st. 1. toč. 2. ZKP/08, a što je rezultiralo bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 495. ZKP/08.

Naime, suprotno razlozima iz obrazloženja pobijanog rješenja, iz činjeničnog opisa djelatnosti okrivljenika u privatnoj tužbi proizlaze sva, pa tako i subjektivna obilježja inkriminiranih kaznenih djela, a što posebno proizlazi iz pravovremeno uređene i ispravljene privatne tužbe od 21. veljače 2014., (listovi 25-26 spisa).

U konkretnoj situaciji, u činjeničnom opisu djela koja se privatnom tužbom stavljaju na teret okrivljeniku, uz vrijeme i mjesto počinjenja kaznenih djela, jasno su i precizno navedeni negativni vrijednosni sudovi koje je okrivljenik u svojem dopisu iznio prema privatnom tužitelju, a koji su u cijelosti podvodljivi pod pravni opis kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. KZ/11, kao i daljnje činjenične tvrdnje iz navedenog dopisa, upućenog trojici adresata, nedvojbeno prikladne škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, koje su, opet, podvodljive pod pravni opis kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11.

Pritom valja naglasiti da su i uvreda i kleveta namjerna kaznena djela, pa uzimajući u obzir njihove zakonske opise, uz naznaku da pravno odlučne subjektivne činjenice kod ovih kaznenih djela proizlaze iz sadržaja objektivnih činjenica, pa subjektivna strana djela, u opisu djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja ovih kaznenih djela, ne treba biti eksplicitno navedena, iako je u konkretnom slučaju očita iz navoda iznesenih u privatnoj tužbi.

Slijedom toga, kako predmetna privatna tužba sadrži sve esencijalne elemente, pa tako i onaj iz čl. 342. st. 1. toč. 2. ZKP/08 i to u obliku potpunih činjeničnih opisa podvodljivih pod odredbe iz čl. 147. st. 1. i čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, nisu postojale zakonske pretpostavke za njen odbačaj u smislu čl. 78. st. 3. ZKP/08, odnosno za primjenu odredbe 525. st. 3. u vezi čl. 524. st. 2. ZKP/08, ali kako je ta povreda postupka učinjena u korist okrivljenika, to ju je ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 513. st. 2. ZKP/08, mogao samo utvrditi, ne dirajući u pravomoćno rješenje.

Slijedom naprijed iznesenih razloga, trebalo je presudi kao u izreci.

Zagreb, 8. veljače 2018.