Broj: Kž 579/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, dr. sc. Zdenka Konjića, Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u  Karlovcu od 26. rujna 2017. broj K-4/2016-125, u sjednici održanoj 8. veljače 2018., u nazočnosti optuženika i njegovog branitelja D. P., odvjetnika iz K.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              U povodu žalbe optuženog D. M., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

II.              Uslijed odluke pod I. žalba optuženika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. M. i to: pod toč. 1. izreke zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 3. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 30 godina, pod toč. 2. izreke zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179a. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te pod toč. 3. izreke zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 331. st. 1. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine pa je optuženik, uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 31 godinu. Temeljem čl. 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu jedinstvenu kaznu uračunato vrijeme lišenja slobode od 20. srpnja 2015. pa nadalje.

 

Temeljem čl. 69. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati najdulje tri godine.

 

              Od optuženika je oduzeto vatreno oružje i streljivo pobliže opisano u izreci, sukladno čl. 331. st. 7. KZ/11.

 

              Oštećenici su, temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) upućeni da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici.

 

              Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je obavezan da plati troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. u ukupnom iznosu od 11.858,30 kn kao i troškove postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 7. i 8. ZKP/08, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju D. P., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno da se ta presuda preinači u pravnoj oznaci djela pod toč. 1. izreke, dok da ga se oslobodi od optužbe za djelo pod toč. 2. izreke, te konačno da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne znatno blaža kazna zatvora. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se ista odbije, a pobijana presuda u cijelosti potvrdi.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je branitelj optuženika, odvjetnik D. P., dok je prisutnost optuženika osigurana uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj). Uredno obaviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj nenazočnosti, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

Žalba optuženika je bespredmetna.

 

Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. te čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 ostvarena je time što se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima i to zapisnicima o ispitivanju svjedoka koji su zbog svog srodstva sa optuženikom u postupku oslobođeni obveze svjedočenja, a prethodno na to nisu uredno upozoreni.

 

Prema čl. 285. st. 3. ZKP/08, tijelo koje vodi postupak (ovdje, konkretno sud) dužan je osobe navedene u st. 1. tog članka upozoriti da ne moraju svjedočiti, a ako osobe navedene u čl. 285. st. 1. toč. 1. – 3. ZKP/08 ipak odluče svjedočiti tj. otklone zakonsku blagodat, sud će ih upozoriti da se taj njihov iskaz, bez obzira na kasniju odluku, može koristiti kao dokaz u postupku. Ovo upozorenje i odgovor svjedoka sud je dužan unijeti u zapisnik o ispitivanju.

 

Nasuprot tome, prvostupanjski je sud na raspravi od 16. lipnja 2016. ispitao svjedoka I. M., kći optuženika (srodnik optuženika u ravnoj lozi) te svjedoka D. M., punicu optuženika (srodnik po tazbini prvog stupnja) te na raspravi od 5. srpnja 2016. svjedoka B. M., brata optuženika (srodnik u pobočnoj lozi drugog stupnja), pri čemu ih prethodno nije uredno upozorio u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08 niti je to upozorenje, odnosno odricanje svjedoka ubilježeno u zapisnik. Konstatacija da su svjedoci "propisno upozoreni po čl. 285. st. 1. toč. 2. ZKP/08" još ne znači da su upozoreni po čl. 285. st. 3. ZKP/08, posebno u odnosu na dio upozorenja kojim se svjedoku daje do znanja da će se njegov iskaz, sve da se u kasnijem tijeku postupka i predomisli te prihvati blagodat nesvjedočenja, moći koristiti kao dokaz u postupku. Nastavno, sud je iskaze ovih tzv. privilegiranih svjedoka pročitao na raspravi od 26. rujna 2017., koja je počela iznova, te je tako izvedene dokaze u bitnom reproducirao i cijenio u obrazloženju svoje presude, čime je na tim dokazima utemeljio pobijanu presudu.

 

              Budući da je u čl. 300. st. 1. toč. 3. ZKP/08 propisano da se iskazi svjedoka koji uživaju blagodat nesvjedočenja ne mogu upotrijebiti kao dokaz ako upozorenje iz čl. 285. st. 3. tog Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik, proizlazi da su zapisnici o ispitivanju spomenutih svjedoka s rasprava od 16. lipnja 2016. i 5. srpnja 2016. nezakoniti dokazi u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 te ih nije bilo moguće pročitati i na njima zasnovati sudsku presudu.

 

Stoga je, dakle, ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja zahtijeva ukidanje prvostupanjske presude po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti uočena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 179a. KZ/11 (toč. 2. izreke) izreka pobijane presude nerazumljiva, a obrazloženje u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

Prije svega, kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179a. KZ/11 je tzv. blanketne prirode tj. isto se može počiniti samo ako se "teško krše propisi o zaštiti nasilja u obitelji" pa djela nema ako ne postoje propisi na koje upućuje blanketna dispozicija, ovdje, konkretno Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine", broj 137/09 i 29/10 - u daljnjem tekstu: ZZNO). Taj nedostatak, međutim, očit je u činjeničnom opisu terećenog kaznenog djela iz izreke.

 

Nadalje, obrazloženje pobijane presude, osim utvrđenja vezanih za dokazanost inkriminiranih radnji fizičkog nasilja prema punici optuženika ošt. D. M. (list 9 obrazloženja), ne sadrži razloge o ostvarivanju zakonskih obilježja kaznenog djela i primjeni materijalnog prava pa se u žalbi istaknuti osnov povrede kaznenog zakona, za sada, ne može s uspjehom ispitati. Naime, žalitelj tvrdi da bi se ovdje, eventualno, radilo o prekršaju, a ne kaznenom djelu za koje se optuženik tereti.

 

Razgraničenje između kaznenog djela iz čl. 179a. KZ/11 i prekršaja iz čl. 4. ZZNO očituje se u težini ugrožavanja zaštićenog dobra što je questio facti i sud je to dužan ocijeniti u svakom pojedinom slučaju. Objektivno poimanje težine kršenja propisa o zaštiti nasilja u obitelji očituje se kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada raditi će se o kaznenom djelu, a ne prekršaju.

 

Međutim, u obrazloženju pobijane presude u potpunosti su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da se ponašanje optuženika tempore criminis treba ocijeniti "teškim". Naime, nije razumljivo da li se težina kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji očituje se u opetovanosti i progresiji nedozvoljenog ponašanja optuženika prema oštećenici u mjeri da to kod nje izaziva strah za njezinu sigurnost (što bi moglo proizaći iz navoda optužnice "koju je i ranije u više navrata verbalno napadao, vrijeđao i psovao"), ili, pak, prvostupanjski sud ocjenjuje da je optuženik već i jednokratnim, ali izrazito agresivnim i bešćutnim fizičkim nasiljem, kod oštećenice izazvao istu posljedicu u vidu straha za vlastitu sigurnost. O tome, međutim, u obrazloženju presude uopće nema razloga.

 

S obzirom da navedena utvrđenja predstavljaju bitno obilježje kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179a. KZ/11, to u obrazloženju presude izostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa se osuđujuća presuda u tom dijelu ne može ispitati, a, za sada, niti prihvatiti.

 

Slijedom izloženog, primjenom čl. 483. ZKP/08, trebalo je povodom optuženikove žalbe, a po službenoj dužnosti, pobijanu presudu ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna. Prvostupanjska presuda je ukinuta u cijelosti jer je ocijenjeno da se pojedini njezini dijelovi ne mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje, u smislu čl. 484. st. 2 . ZKP/08.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud odlučiti o izdvajanju navedenih nezakonitih dokaza s rasprave nakon čega će ponovno, i to na zakonom propisani način, provesti sve raspoložive dokaze i utvrditi relevantno činjenično stanje koje se, u odnosu na kaznena djela pod toč. 1. i 3. izreke prvostupanjske presude, za sada, ukazuje dostatno razjašnjenim, dok je u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. izreke potrebno iznova ocijeniti radi li se o kaznenom djelu ili, pak, o prekršaju u kojem slučaju optuženika treba osloboditi od optužbe primjenom čl. 453. toč. 1. ZKP/08. Nakon toga, prvostupanjski će sud donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će i valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 8. veljače 2018.