Broj: Kž 64/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika M. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 19. siječnja 2018. godine, broj Kv I-6/2018-6 (Ik I-338/2017), u sjednici održanoj 13. veljače 2018. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika M. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prijedlog zatvorenika M. V. odbijen je kao neosnovan.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. V. osobno. Osim što problematizira izračun završetka kazne, što nije odlučivanja u ovom postupku već eventualno od strane predsjednika vijeća u smislu čl. 180. st. 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), zatvorenik tvrdi i kako to proizlazi iz obrazloženja žalbe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i uvjetni otpust odredi.

Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu zatvorenik da bi sud „nekritički uzeo u obzir sve što mu ne ide u korist“, a zanemario ono što zatvorenik smatra razlogom da mu se uvjetni otpust odobri. Prvenstveno valja imati u vidu da okolnosti koje zatvorenik navodi kao argumente za odobravanje uvjetnog otpusta nisu oni kako ih navodi odredba čl. 59. st. 2. KZ/11 („…cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi“). Naime, zatvorenik žalbom pokušava dovesti u sumnju ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda ukazujući na okolnosti koje bi eventualno mogle biti od utjecaja na odluku suda u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 (trudnoća supruge, bolest oca i brata te činjenica da je otac troje djece).

Stoga kako zatvorenik nije svojom žalbom doveo u sumnju ispravnost utvrđenja, a zatim i odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog za njegov uvjetni otpust to je žalbu zatvorenika M. V. valjalo odbiti.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih zatvorenik pobija prvostupanjsko rješenje, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. veljače 2018. godine