Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kžm 2/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kžm 2/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. O., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 2017. broj Kvm-11/2017-11, u sjednici održanoj 15. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

II.              Osuđenik D. O. uvjetno se otpušta s izvršenja kazne maloljetničkog zatvora s danom 20. veljače 2018.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 103. st. 4. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13 i 56/15 – u daljnjem tekstu: ZSM), osuđenik D. O. uvjetno je otpušten s izdržavanje kazne maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kmp-1/2017 od 15. veljače 2017., preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kžm-13/17 od 13. travnja 2017. Uvjetni otpust traje od 15. siječnja 2018. do isteka vremena za koje je kazna izrečena odnosno do 3. svibnja 2018.

 

Ujedno su osuđeniku, temeljem čl. 27. st. 1. ZSM-a u vezi čl. 10. st. 2. toč. 10. i 16. ZSM-a izrečene posebne obveze da se podvrgne postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti te da se obavezno javlja Policijskoj postaji B. M. jedanput mjesečno do isteka uvjetnog otpusta.

 

Utvrđeno je mjesto boravka osuđenika za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta na adresi B. M..

 

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog osuđenika za uvjetni otpust.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dana 12. siječnja 2018. dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, a vraćen uz dopis broj KŽ-DO-43/2018 tek dana 8. veljače 2018.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, žalitelj daje pretjerani značaj dosadašnjoj osuđivanosti jer je D. O., prema izvodu priloženom uz žalbu, do sada osuđivan na uvjetne kazne od kojih su dvije postale pravomoćne nakon što je započeo s izdržavanjem kazne maloljetničkog zatvora pa se, dakle, radi o mladoj osobi (sada star 20 godina) koja po prvi put izdržava kaznu lišenja slobode.

 

Iz izvješća Kaznionice i Zatvora u P., kojeg je na sjednici vijeća dopunio stručni suradnik Z. Č., proizlazi da je pojedinačni program izvršavanja kazne ocijenjen "uspješnim", osuđenik je bio urednog ponašanja, poštivao kućni red te je radno angažiran, a tijekom izdržavanja kazne nije stegovno tretiran. Međutim, s obzirom da je osuđenik sklon zlouporabi opijata, zbog čega se i uključio u program edukacije o štetnosti opojnih droga, stručna osoba Kaznionice ocjenjuje da njegov recidiv nije isključen te će ovisiti o osuđenikovoj apstinenciji. Stoga je i predloženo da mu se tijekom uvjetnog otpusta naloži posebna obveza iz čl. 10. st. 2. toč. 10. ZSM-a, što je prvostupanjski sud i učinio.

 

Osim toga, osuđenik ima osiguran postpenalni prihvat u obitelji svog strica M. Č., gdje je živio prije izdržavanja kazne, a ta je okolnost utvrđena temeljem izvješća Probacijskog ureda O. koji je uredno izvršio terensku provjeru na navedenoj adresi. Stoga dodatna provjera putem Centra za socijalnu skrb B. M. nije bila nužna, kako sugerira žalitelj u žalbi.

 

Slijedom navedenog, a imajući na umu da se prema čl. 27. st. 1. ZSM-a osuđenika može uvjetno otpustiti s kazne maloljetničkog zatvora nakon izdržane 1/3 kazne, te da je osuđenik do sada izdržao više od 2/3 kazne, to i po ocjeni ovog žalbenog suda, postoje zakonski uvjeti da mu se prijedlog za uvjetni otpust prihvati.

 

Odobrenim uvjetnim otpustom, uz pomoć naloženih posebnih obveza, osuđenik ima priliku lakše se uključiti u život na slobodi i suzdržati od novog kriminalnog ponašanja.

 

Što se tiče početka trajanja uvjetnog otpusta, prvostupanjski je sud u izreci svog rješenja pogrešno odredio datum 15. siječnja 2018. budući da se isti, sukladno čl. 103. st. 6. ZSM-a, utvrđuje pravomoćnom odlukom tj. rješenjem žalbenog suda. Stoga je u izreci ovog rješenja određeno da uvjetni otpust započinje s danom 20. veljače 2018. i teče do isteka vremena kazne maloljetničkog zatvora tj. do 3. svibnja 2018.

 

Kako time navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja (čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08).

 

Zagreb, 15. veljače 2018.

Copyright © Ante Borić