Broj: Kir-651/17

5 Kv II-6/18-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zdravka Pintarića, kao predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. M. zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi oštećene kao tužitelja D. J. podnesenoj protiv rješenja suca istrage ovog suda broj Kir-651/17-5 od 29. prosinca 2017., u sjednici održanoj 16. veljače 2018.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice D. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog oštećene kao tužiteljice D. J. za provođenje dokaznih radnji protiv okrivljenog B. M. zbog kaznenih djela iz čl. 140. st. 2., čl. 146. st. 1. i čl. 139. st. 3. KZ/11.

              Protiv citiranog rješenja žali se oštećena kao tužiteljica D. J. po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Z. M. F., B. P.-V. i A. F., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se odredi provođenje predloženih dokaznih radnji.

              Žalba nije osnovana.

              Premda se oštećena kao tužiteljica žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navedeno žalbeno pobijanje ničim ne konkretizira niti argumentira, zbog čega je u pogledu navedene žalbene osnove pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. toč. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, te da nije počinjena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, budući da pobijano rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge zbog čega je odbijen prijedlog oštećenice kao tužiteljice za provođenje dokaznih radnji.

              Oštećenica kao tužiteljica nadalje pobija rješenje u svezi kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. KZ/11 s tvrdnjom da je navedeno kazneno djelo nesporno počinjeno, te da bez provođenja predloženih dokaznih radnji, prije svega informatičkog vještačenja, ona ne može utvrditi počinitelja tog kaznenog djela pri čemu ukazuje da je temeljem podnesene kaznene prijave sukladno čl. 214. ZKP/08 državni odvjetnik bio dužan provesti odnosno naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji radi otkrivanja počinitelja, što nije učinio. U svezi kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11 oštećenica kao tužiteljica u žalbi navodi da premda nije imala nikakav neposredni kontakt s okrivljenikom i da je prijetnja izrečena samo jedanput, da je zbog inkriminiranog ponašanja počinitelja odnosno okrivljenika bila stavljena u težak položaj, zbog čega smatra da postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11.

              Prije svega valja navesti da oštećenica kao tužiteljica, preuzimajući kazneni progon, okrivljenika tereti za tri kaznena djela i to za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, za kazneno djelo nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11 i za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11. 

              U svezi postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, sudac istrage je u pobijanom rješenju naveo da se činjenični opis djela koje se okrivljeniku stavlja na teret ne može podvesti pod navedeno kazneno djelo, budući da se u bitnome okrivljeniku stavlja na teret da je na društvenim mrežama otvarao profile pod imenom i prezimenom oštećenice kao tužiteljice, na kojima je navodio njezine određene osobne podatke, kao i uvredljiv sadržaj, te da je registrirao e-mail adresu s njezinim imenom i prezimenom, putem koje je također slao poruke uvredljivog sadržaja, s time da joj je jedne zgode (tijekom 2014.) izrekao prijetnju. Navedeni zaključak suca istrage oštećenica kao tužiteljica u žalbi ne pobija, već samo iznosi razloge u svezi preostala dva kaznena djela koja stavlja na teret okrivljeniku, a kako je to ranije navedeno.

              Ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge suca istrage da iz činjeničnog opisa djela koji se okrivljeniku stavlja na teret ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, s obzirom da se okrivljeniku ne stavlja na teret da je ustrajno i kroz dulje vrijeme pratio ili uhodio oštećenicu kao tužiteljicu niti da je s njom nastojao uspostaviti ili uspostavljao neželjeni kontakt, niti ju je na drugi način zastrašivao i time kod nje izazvao tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, dakle ne stavlja mu se na teret ponašanje kojim bi se oštećenici kao tužiteljici nametalo da nešto prihvati mimo svoje volje npr. da s okrivljenikom stupi u neželjeni odnos ili slično, već mu se u biti stavlja na teret iznošenje uvredljivog sadržaja za oštećenicu kao tužiteljicu, korištenje njezinih osobnih podataka i prijetnja, koje ponašanje se može podvesti, kad je riječ o kaznenim djelima za koja se progoni po službenoj dužnosti i u odnosu na koja oštećenica kao tužiteljica može biti supsidijarni tužitelj, te sukladno tome predložiti provođenje dokaznih radnji, samo pod kaznena djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, kako je to pravilno pravno ocijenio sudac istrage u pobijanom rješenju.

Što se tiče kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. KZ/11 sudac istrage u pobijanom rješenju navodi da ne postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo jer i samo oštećena kao tužiteljica navodi da ne zna tko stoji iza profila na društvenoj mreži i e-mail adrese, koji su otvoreni uporabom njezinih osobnih podataka, ali pretpostavlja da je okrivljenik iste otvorio odnosno registrirao, revoltiran činjenicom da su ranije bili u vezi koju je ona prekinula 2012.

              U pravu je sudac istrage kada navodi da ne postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZ/11, a što djelomično proizlazi i iz žalbenih navoda oštećenice kao tužiteljice kad navodi da bez provođenje predloženih dokaznih radnji, prije svega informatičkog vještačenja, ona ne može utvrditi počinitelja tog kaznenog djela. Naime, pretpostavka oštećenice kao tužiteljice da bi počinitelj navedenog kaznenog djela mogao biti okrivljenik iz razloga što ima motivaciju za počinjenje istog, zbog njezinog prekida veze, koji prekid nije prihvatio, i prema ocjeni ovog suda nije dovoljna za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinitelj navedenog kaznenog djela, što je nužni materijalnopravni uvjet da bi se mogao prihvatiti prijedlog oštećenice kao tužiteljice za provođenje predloženih dokaznih radnji, s obzirom da sukladno čl. 213c. st. 2. ZKP/08 u slučaju prihvaćanja prijedloga oštećenika kao tužitelja za provođenje dokaznih radnji sudac istrage nalaže samo provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za podizanje optužnice, ali ne i provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za otkrivanje počinitelja. U slučaju kad je počinitelj kaznenog djela nepoznat, a kakva situacija je u konkretnom slučaju, što oštećenica kao tužiteljica potvrđuje i svojim žalbenim navodima u dijelu u kojem navodi da bez provođenja prije svega informatičkog vještačenja ne može otkriti počinitelja kaznenog djela, sukladno čl. 214. st. 1. ZKP/08 samo državni odvjetnik može provesti ili naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji ako je to svrhovito za otkrivanje počinitelja ili ako postoji opasnost od odgode. Stoga je slijedom navedenog sudac istrage pravilno i osnovano pobijanim rješenjem odbio prijedlog oštećenice kao tužiteljice za provođenje predloženih dokaznih radnji s obrazloženjem da ne postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 146. st. 1. KZ/11.

Na kraju, suprotno žalbenim navodima, sudac istrage je pravilno zaključio i utvrdio da se inkriminirano ponašanje za koje se tereti okrivljenik može podvesti pod kazneno djelo iz čl. 139. st. 2., a ne st. 3. KZ/11. Naime, oštećenica kao tužiteljica okrivljeniku stavlja na teret da je jedne zgode, tijekom 2014., na otvorenom profilu izrekao prijetnju da će ju usmrtiti i to riječima "ne ide to tako brzo i dugo će trajati prije nego te ubijem, radije se pripremi za ispovijed". S obzirom da se radilo o jednokratnoj prijetnji, a nije se radilo o tome da bi okrivljenik oštećenici kao tužiteljici prijetio dulje vrijeme te ju time stavio u težak položaj, što je obilježje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11, sudac istrage je pravilno podveo inkriminirano ponašanje okrivljenika za koje se tereti, a koje se tiče kaznenog djela prijetnje, pod čl. 139. st. 2. KZ/11. S obzirom da se kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 goni po prijedlogu sukladno st. 4. istog članka, koji prijedlog se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od kada je ovlaštena fizička osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja u smislu čl. 47. st. 1. i 3. ZKP/08, što oštećenica kao tužiteljica nije učinila jer je kaznenu prijavu, koja se smatra prijedlogom, podnijela tek 2. ožujka 2017., a djelo je počinjeno tijekom 2014., sudac istrage je pravilno zaključio i utvrdio da je oštećenica kao tužiteljica podnijela prijedlog za progon izvan zakonskog roka, zbog čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti ni za provođenje predloženih dokaznih radnji za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

Stoga je slijedom svega navedenog sudac istrage pobijanim rješenjem pravilno i osnovano odbio prijedlog oštećenice kao tužiteljice za provođenje predloženih dokaznih radnji, zbog čega je valjalo žalbu oštećenice kao tužiteljice odbiti kao neosnovanu i  temeljem čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ovoga rješenja s time što je ovo vijeće oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrdilo da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 te da nije povrijeđen kazneni zakona na štetu okrivljenika.

U Varaždinu 16. veljače 2018.