Broj: Kž 89/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu preuzimanja izvršenja kazne zatvora izrečene osuđenom P. K. zbog kaznenog djela iz članka 206. stavka 1. Kaznenog zakonika Republike Srbije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 7. prosinca 2017. broj Kv I-80/2017, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenog P. K. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom utvrđeno je da je osuđeni P. K. pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Nišu od 6. veljače 2015. broj 1 SPK. br. 5/15 proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 206. stavka 1. Kaznenog zakonika Republike Srbije činjenično opisanog u pobijanoj presudi te da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine (točka I. izreke), da te radnje sadrže sva obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.) pa je, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 71. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.; dalje: ZOMPO), osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. prosinca 2014. do 6. veljače 2015. (točka II. izreke).

Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni P. K. po branitelju, odvjetniku H. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, da istu preinači u skladu navodima iz žalbe“.

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu osuđenika u kojem predlaže njeno odbijanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđeni P. K. u žalbi ne obrazlaže žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iako je uvodno ističe pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ispitao u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te je našao da tom presudom nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osuđeni P. K. smatra da prvostupanjski sud „nije pravilno primijenio odredbu čl. 71. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima prilikom izricanja sankcije“, jer da je „čl. 70. st. 2. istog zakona određeno (…) da je domaći sud vezan samo `… pri ocjenjivanju kažnjivosti i mogućnosti kaznenog progona na činjenično stanje utvrđeno u presudi stranog suda …´, dakle, ne i za eventualne (olakotne i otegotne okolnosti) prilikom izricanja sankcije. Pritom ističe i da „činjenica da je osuđenik potpisao sporazum s ovlaštenim tužiteljem koji sporazum je potvrdilo pravosudno tijelo strane države (…) nije odlučan razlog kojim se domaći sud trebao rukovoditi prilikom izricanja sankcije“, a ukazuje i na okolnosti koje su nastupile nakon donošenja strane presude (činjenicu da živi u Republici Hrvatskoj, da je sklopio brak s hrvatskom državljankom koja je teško bolesna invalidna osoba, da sam skrbi o dvoje maloljetne djece te da je zaposlen u tvrtci koju je osnovao), a koje da opravdavaju izricanje minimalne kazne.

Suprotno ovim tvrdnjama osuđenika, prvostupanjski je sud, postupajući po zamolbi Ministarstva pravde Republike Srbije pravilno, u skladu s odredbama članka 70. stavaka 1. i 2. ZOMPO-a, osuđenom P. K. primjenom kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske izrekao istu vrstu i mjeru kazne koju mu je izrekao sud države moliteljice, uvažavajući pri tome sve okolnosti koje proizlaze iz presude države presuđenja, odnosno činjenicu da je ta presuda donesena na temelju sporazuma o priznanju kaznenog djela koji su osuđenik i Osnovno javno tužilaštvo Niš sklopili 2. veljače 2015.

Pritom se, s obzirom na citirane žalbene tvrdnje, ističe da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, sud države izvršenja u pravilu vezan visinom kazne koju je izrekao sud države presuđenja, osim ako bi visina kazne izrečene stranom presudom nadilazila zakonom propisane okvire kazne predviđene domaćim zakonodavstvom, a to ovdje nije slučaj.

Dakle, pobijanom presudom nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. koju žalbenim tvrdnjama sugerira osuđenik niti je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), a niti izrečena kazna nije nepravilno odmjerena (članak 470. stavak 1. ZKP/08.).

Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu osuđenog P. K. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 21. veljače 2018.