Broj: Kž 93/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. siječnja 2018. broj Kv I-4/18 (K-10/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog P. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika P. Č. i A. Č., kojom se optuženi P. Č. tereti zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 5. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11. te kojem se oboje optuženika terete zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog P. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., a pravilno bi bilo i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s tim da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi P. Č. po braniteljici N. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. točke 11. ZKP/08. i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje o produljenju istražnog zatvora preinači sukladno žalbenim navodima ili da se ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik sa tvrdnjom da u rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a osim toga, niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena kakva druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pa je neosnovana žalba optuženika zbog žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. KZ/11. i razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11., proizlazi iz potvrđene optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, jer je osnovni uvjet potvrđivanja optužnice postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela koje se optužnicom stavlja na teret. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi kojima optuženik, ne dovodeći u pitanje činjenicu da je optužnica potvrđena, tvrdi da se radi o drugačijoj pravnoj kvalifikaciji, odnosno jednom, blažem djelu iz članka 215. KZ/11., jer takve tvrdnje drugostupanjski sud niti nije ovlašten razmatrati prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru, već će se o njima voditi računa u daljnjem tijeku postupka prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika.

Također, pravilno je prvostupanjski sud povezao okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela s elementima koristoljublja sa podacima o ranijoj osuđivanosti optuženika iz kojih je razvidno da se radi o recidivistu i nalazom vještaka psihijatra prema kojem se recidivizam optuženika temelji na njegovoj strukturi ličnosti s crtama dissocijalne ličnosti. Prema tome, protivno žalbenim prigovorima, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, radi se o dostatnim i relevantnim razlozima za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga su potpuno promašene tvrdnje optuženika da se kod tri ranije osude zbog krađa i teških krađa radi o osudama zbog „lakših“ kaznenih djela i da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega dostatno utjecao, tim više što je prema vlastitom kazivanju nezaposlen, bez imovine i prima socijalnu pomoć, a tereti se da bi inkriminirana djela počinio tijekom vremena provjeravanja iz ranije uvjetne osude zbog kaznenog djela krađe. U tom kontekstu, niti žalbene tvrdnje optuženika da je daljnjim boravkom u istražnom zatvoru dovedena u pitanje egzistencija dvoje njegove maloljetne djece i da je potreban ocu kome pomaže u bavljenju pčelarstvom, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

Nadalje, protivno daljnjim tvrdnjama žalitelja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, početna važnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju koje je on bio zatvoren, vodeći računa o prethodno utvrđenim okolnostima, i nadalje opravdava primjenu mjere istražnog zatvora iz te osnove. Imajući pri tome na umu sve navedene okolnosti, bez obzira na činjenicu što je ovaj optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru nešto više od godinu dana, niti načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno. Naime, u svakoj konkretnoj situaciji potrebno je, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., voditi računa, ne samo o duljini trajanja istražnog zatvora u razmjeru s težinom inkriminiranih kaznenih djela i očekivanom kaznom, nego i o razmjeru, odnosno uravnoteženosti i nužnosti potrebe određivanja istražnog zatvora za ostvarenje njegove svrhe. Osim toga, u konkretnoj situaciji, imajući na umu složenost postupka i poduzete radnje, ne može se tvrditi niti da tijela kaznenog postupka u njegovom vođenju nisu iskazala potrebnu marnost.

Naposljetku, ocjenjujući mogućnost primjene drugih blažih mjera u konkretnom predmetu, čiju primjenu predlaže žalitelj, a uzimajući u obzir značaj izloženih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženika za sada jedina prikladna mjera za ostvarenje iste svrhe, odnosno da se ista svrha ne bi mogla postići drugim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. veljače 2018.