Broj: Kž 24/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 13. prosinca 2017. broj Kov-11/2017, o odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 2. (ispravno bi bilo stavka 4.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) odbijen je prijedlog Općinskog (ispravno bi bilo Županijskog) državnog odvjetništva u Dubrovniku za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, a podredno da se ono ukine i, prema potrebi, uputi na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik sa tvrdnjom da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je ocjena Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupnja za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge. Naime, žalbeni prigovori državnog odvjetnika da se sud prvog stupnja ni na koji način nije osvrnuo na raniju osuđivanost su neosnovani jer iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da sud prvog stupnja smatra neosnovanim prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., koji se temelji na podacima o ranijoj osuđivanosti okrivljenika, s obzirom na razloge pobliže navedene u tom rješenju. Prema tome, žalbeni prigovori državnog odvjetnika u suštini predstavljaju prigovore činjenične naravi.

Međutim, neosnovane su žalbene tvrdnje kojima državni odvjetnik ustvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio da ne postoje razlozi za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika razvidno je da se radi o specijalnom povratniku, jer je do sada već u tri navrata osuđivan zbog kaznenih djela razbojništva na zatvorske kazne, na što posebno u žalbi upire državni odvjetnik. Radi se o presudama Županijskog suda u Mostaru broj K-28/05, pravomoćnoj 20. siječnja 2006., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, presudi Županijskog suda u Splitu broj K-102/08, pravomoćnoj 15. lipnja 2006. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci i presudi Županijskog suda u Splitu broj Kv-I-42/17, pravomoćnoj 5. srpnja 2017. kojom je preuzeta presuda Kantonalnog suda u Bihaću od 17. siječnja 2014. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine. Prema tome, podaci o ranijoj osuđivanosti, dovedeni u vezu s okolnostima počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, sami za sebe, ukazivali bi na postojanje iteracijske opasnosti.

Međutim, iz spisa proizlazi da je okrivljenik 10. ožujka 2016. započeo izdržavati kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, na koju je osuđen prethodno navedenom presudom Županijskog suda u Splitu, no da je 28. listopada 2017. otpušten iz zatvora jer mu je odobren prekid izdržavanja kazne. Naime, 19. listopada 2017. sudac izvršenja Županijskog suda u Splitu donio je na temelju članka 155. stavka 2. točke 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.) rješenje o prekidu izdržavanja kazne, jer je okrivljenik tijekom izdržavanja kazne bio izložen trajnim liječničkim tretmanima radi otklanjanja glavobolja koje se nisu mogle sanirati tijekom boravka u Kaznionici u Lepoglavi, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu niti tijekom boravka u Zatvoru u Splitu, a radi se o teškom obliku bolesti, tzv. „cluster“ glavobolji koja zahtijeva detaljnu dijagnostiku i terapijsku obradu. Prilikom donošenja rješenja o prekidu, sudac izvršenja je imao u vidu da je okrivljenik tijekom izdržavanja kazne ocijenjen ocjenom „uspješan“ te pozitivno mišljenje Centra za socijalnu skrb i Probacijskog ureda, ali i negativno mišljenje policije da se radi o recidivistu i specijalnom povratniku. Iz rješenja o prekidu također je razvidno da će se prekid opozvati ako prestanu razlozi zbog kojih je prekid odobren ili ako okrivljenik počini kažnjive radnje kao i da je dužan svakih sedam dana javljati se Policijskoj postaji M. i Probacijskom uredu prema mjestu prebivališta. Nadalje, rješenjem suca izvršenja od 17. siječnja 2018. broj Ik I-242/2017-12 odobreno je produljenje trajanja prekida za još 90 dana računajući od 17. siječnja 2018., na temelju daljnje medicinske dokumentacije iz koje je razvidna potreba hospitalizacije čiji početak je određen za 15. siječnja 2018.

Prema tome, povezujući teško zdravstveno stanje okrivljenika s činjenicom da je od počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela proteklo pet godina, da je posljednja osuđujuća presuda protiv njega donesena pred četiri godine, koliko mu i traju zdravstveni problemi, s pravom sud prvog stupnja zaključuje da u ovoj konkretnoj situaciji ne postoji neposredna opasnost da će okrivljenik na slobodi ponoviti kazneno djelo, zbog koje bi nužno bilo odrediti primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. veljače 2018.