Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 98/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 98/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ane Garačić i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 12. veljače 2018. broj K-2/2018-10, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog J. K. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. K. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., a pravilno bi bilo i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. K., po braniteljici S. V., odvjetnici iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona, s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor uz određivanje mjera opreza, odnosno podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu optuženik sa tvrdnjom da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama u pogledu postojanja osnovane sumnje, a da su navedeni razlozi nepotpuni i nejasni te dijelom i u suprotnosti sa sadržajem dokaza, zbog smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge. Naime, žalbene tvrdnje optuženika, da sud prvog stupnja nije vrednovao njegovu obranu, da nije pravilno vrednovao iskaz žrtve i da je odbio dokazne prijedloge usmjerene na propitivanje vjerodostojnosti njezinog iskaza, u suštini predstavljaju prigovore činjenične naravi.

 

Međutim, neosnovane su i žalbene tvrdnje kojima optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio da protiv optuženika i dalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pa je neosnovana žalba optuženika zbog žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz dokaza pribavljenih tijekom istrage, iskaza žrtve te činjenice da je optužnica protiv njega potvrđena, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, jer je osnovni uvjet potvrđivanja optužnice postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela koje se optužnicom stavlja na teret. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi kojima optuženik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na kontradiktoran postupak i pravo na obranu, te kojim osporava vjerodostojnost iskaza žrtve i kojim on propituje motive njezinog iskaza, jer takve tvrdnje drugostupanjski sud niti nije ovlašten razmatrati prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru. Naime, o takvim prigovorima vodit će se računa u daljnjem tijeku postupka, jer će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

 

Neosnovano žalitelj osporava i postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., tvrdeći da podaci o njegovoj ranijoj osuđivanosti ne dovode nužno do zaključka o opasnosti od ponavljanja djela. Međutim, nasuprot takvim tvrdnjama, pravilno je sud ocijenio da uz osuđivanost za druga djela, i to tri dosadašnje osude zbog kaznenog djela silovanja povezane s konkretnom optužbom, nedvojbeno upućuju na zaključak o postojanju predvidive i realne opasnosti od ponavljanja djela zbog koje je nužno produljiti mjeru istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, ocjenjujući mogućnost primjene drugih blažih mjera u konkretnom predmetu, a uzimajući pritom u obzir značaj izloženih okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost, i to prije svega stupanj recidivizma, protivno žalbenim prigovorima, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz citirane osnove protiv optuženika jedina prikladna mjera za ostvarenje svrhe tog zatvora i da se svrha tog zatvora ne može ostvariti drugim blažim mjerama.

 

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 26. veljače 2018.

Copyright © Ante Borić