Broj: Kž 99/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ane Garačić i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. T., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 12. veljače 2018. broj Kv I-31/2018 (K-1/2018-79), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Puli – Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. T. zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela bludnih radnji iz članka 193. stavka 2. u vezi s člankom 192. stavkom 3. i člankom 191. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.), pod točkom I. izreke na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv optuženika je produljena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 1. točke 3. ZKP/08. redovitog javljanja državnom tijelu i to dežurnom službeniku Policijske postaje P. – P. svaki drugi ponedjeljak u mjesecu, time da je odlučeno da je javljanja ta policijska postaja dužna evidentirati sukladno članku 15. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza, mjere opreza iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZKP/08. zabrane približavanja maloljetnim oštećenicama L. Š. i R. T. na udaljenosti manjoj od 100 metara i mjere opreza iz članka 98. stavka 1. točke 5. ZKP/08. zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicama, time da je Policijska postaja P. - P. dužna svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće sudu. Pod točkom II. izreke odlučeno je da će primijenjene mjere opreza trajati sve dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom III. izreke na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mu mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. T. po branitelju P. P., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik sa tvrdnjom da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama u pogledu postojanja razloga za primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 1. točke 3. ZKP/08., zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge. Naime, žalbene tvrdnje optuženika, kojima on, nezadovoljan zaključcima suda prvog stupnja, problematizira primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 1. točke 3. ZKP/08. (javljanja dežurnom policijskom službeniku), ali ne i primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZKP/08. (zabrane približavanja maloljetnim oštećenicama) i iz članka 98. stavka 1. točke 5. ZKP/08. (zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicama), u suštini predstavljaju prigovore činjenične naravi.

Međutim, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio da protiv optuženika postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da se svrha toga zatvora može ostvariti daljnjom primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. pa je neosnovana žalba optuženika zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi već iz činjenice da je optužnica protiv njega potvrđena. Postojanje posebne pretpostavke za primjenu istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u vidu konkretne i neposredne opasnosti od počinjenja kaznenih djela spolne zlouporabe na štetu maloljetnih osoba s kojima optuženik ima odnos povjerenja, sud prvog stupnja s pravom pronalazi u okolnostima djela zbog kojih se optuženik tereti, na način da bi djela počinio prema kćerki obiteljskih prijatelja koja je u vrijeme počinjenja djela imala 15 godina i prema svojoj kćerki koja je tada imala svega četiri do pet godina. Također, imajući na umu da je optuženik neosuđivan, a cijeneći značaj i kvalitetu okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, sud prvog stupnja s pravom zaključuje da će se svrha istražnog zatvora protiv optuženika ostvariti i daljnjom primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ZKP/08. Prema tome, neosnovane su daljnje žalbene tvrdnje da jednom optuženiku u drugom predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž 414/2017-4 u sličnoj situaciji nije bila određena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nego „samo“ mjere opreza iz članka 98. stavka 1. točaka 4. i 5. ZKP/08. jer se postojanje pretpostavki za primjenu i prikladnost konkretnih mjera za ostvarivanje svrhe toga zatvora u svakom predmetu procjenjuju prema konkretnim okolnostima predmeta i prema svakom optuženiku ponaosob.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 26. veljače 2018.