Broj: Kž-518/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Zdravka Pintarića, kao predsjednika vijeća te Vlaste Patrčević Marušić i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Patricije Rožmarić, u kaznenom predmetu protiv optuženika Z. P., zbog kaznenog djela iz čl. 146. st. 1. i st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 5. listopada 2017. broj 44 K-57/16-44, u sjednici održanoj dana 27. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom od 5. listopada 2017., broj 44 K-57/16-44 Općinski sud u Osijeku je, na temelju čl. 453. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženika Z. P. oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela protiv privatnosti, nedozvoljenom uporabom osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. i st. 4. KZ/11.

 

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenici T. H., M. Ž., I. S., L. B., Z. C., Z. B., B. H., Ž. M. I. P. K. se sa ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućuju  na parnicu.

 

Na temelju čl. 149. ZKP/08 odlučeno je da troškovi provedenog kaznenog postupka i to oni iz čl. 145. st. 2. t.1-5 ZKP/08 kao i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu podnosi optuženik Z. P. po branitelju Z. K., odvjetniku u O.. U odgovoru na žalbu opovrgavaju se navodi žalbe državnog odvjetnika te se predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbaci kao nedopuštena i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu. Vraćajući spis državno odvjetništvo dostavlja pisano mišljenje od 15. prosinca 2017. pod brojem KŽ-DO-548/17 bez prijedloga za postupanje ovog drugostupanjskog suda.

 

Žalbe državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik ističe kako je odredbom čl. 7. Zakona o zaštiti osobnim podataka propisano da je za objavu osobnog podatka potrebna privola osobe čiji se podatak objavljuje. Prema tome plaća isplaćena iz državnog proračuna ili sredstava lokalne samouprave mogla biti objavljena samo u dijelu koji ne obuhvaća osobne korekcije koje nedvojbeno utječu na krajnji iznos plaće a odnose se na konkretnu fizičku osobu. U konkretnom slučaju optuženik je učinio dostupnim, bez privole zaposlenika O. Č., podatke o njihovom plaćama za rujan i studeni 2014. iz kojih je vidljivo pored koeficijenta složenosti poslova i visine osnovice, i iznos bruto plaće i neto plaće za svakog pojedinog zaposlenika zbog čega državni odvjetnik smatra da je takvim postupanjem optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

Suprotno naprijed navedenom, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je optuženika u konkretnom slučaju oslobodio od optužbe.

 

Naime točna je tvrdnja državnog odvjetnika kada ističe, kako je to propisano odredbom čl. 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka, da se osobni podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati isključivo uz privolu ispitanika i samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu iz čega bi se moglo zaključiti da se iznos plaće zaposlenika može objaviti isključivo na temelju privole zaposlenih osoba.

 

Međutim, ovu odredbu zakona valja sagledati i u svjetlu odredbe čl. 52. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koja izrijekom navodi da u javnim službama nema tajnosti plaća a da se javnost plaća osigurava dostupnošću podataka o plaćama svih zaposlenika ustanove svim zaposlenicima ustanove i javnosti te neposrednim uvidom sindikalnog povjerenika. Tek struktura odbitaka odnosno ustegnuća iz plaća zaposlenika ne može biti predmet javne objave, što u konkretnom slučaju nije objavljeno.

 

Obzirom na naprijed navedenu odredbu Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama nije bilo zapreke za javnu objavu plaća zaposlenika u O. Č., na način kako je to učinio optuženik.

 

Osim naprijed navedenoga valja istači i odredbu čl. 5. t. 7. Zakona o pravu na pristup informacijama koja govori o testu razmjernosti i javnog interesa što je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

 

Budući da se zaposlenici tijela lokalne samouprave financiraju iz proračuna lokalne samouprave razumljiv je interes  javnosti o načinima trošenja novca iz proračuna te je upravo taj interes pretežiti i omogućava pristup informacijama pa i informacijama o plaćama zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave.

 

Iz navedenih razloga pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je optuženika Z. P. oslobodio od optužbe te je žalba državnog odvjetnika neosnovana pa ju je trebalo odbiti i

odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi tijekom postupka ili u izrađenoj presudi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz naprijed naznačene odredbe zakona, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

U Varaždinu, 27. veljače 2018.