Broj: Kž 101/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ane Garačić i doc. dr. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog O. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 19. siječnja 2018. broj Kv I-4/18 (K-11/16), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog O. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog O. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., pod točkom 1. izreke, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženiku je produljena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., obveze redovitog javljanja dva puta mjesečno i to svakih 15 dana dežurnom službeniku nadležne policijske postaje prema mjestu prebivališta, time da je odlučeno da će nadležna osoba voditi odgovarajuću evidenciju o urednosti javljanja optuženika. Pod točkom 2. izreke odlučeno je da će mjera opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti (pravilno bi bilo izvršnosti) presude, s time da će sud svaka dva mjeseca ispitivati postoji li i dalje potreba za njezinom primjenom. Pod točkom 3. izreke optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjere ona zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi O. K. po branitelju P. B., odvjetniku iz S., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se produljena mjera opreza protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. prema optuženiku te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika i dalje postoje razlozi za primjenu te mjere.

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Prema tome, žalitelju koji u žalbi upire na drugačiju dinamiku inkriminiranog događaja, treba odgovoriti da je za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je djelo počinjeno, dok će tek raspravno vijeće ocjenjujući izvedene dokaze odlučiti o njihovoj vjerodostojnosti, a potom i o postojanju ili nepostojanju kaznene odgovornosti.

Nadalje, pravilno prvostupanjski sud nalazi i da okolnosti optuženiku inkriminiranog djela (udaranje i gaženje nogom žrtve koja je ležala u nesvijesti), povezane s nalazom vještaka psihijatra prema kojem se radi o osobi s poteškoćama u profesionalnom obiteljskom i poslovnom funkcioniranju, s poteškoćama kontrole nad impulsima i sniženom pragu tolerancije na frustraciju, kojoj vještak predlaže izreći sigurnosnu mjeru psihosocijalnog tretmana zbog prevencije nasilnog ponašanja, dovode do zaključka o postojanju konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja djela. Ovakav zaključak tim više je opravdan ako se imaju u vidu specifični i dugotrajno narušeni odnosi optuženika s članovima obitelji K., s kojima je i imovinski vezan, a koje odnose žalitelj niti ne osporava. Međutim, imajući u vidu da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi, sud prvog stupnja s pravom zaključuje da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primjenom blaže mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., na način kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja. Prema tome, neosnovane su žalbene tvrdnje da se primjena mjera opreza protiv optuženika temelji samo na okolnostima počinjenja inkriminiranog djela, čime da je povrijeđena presumpcija nevinosti, jer su te okolnosti samo jedan od elemenata na kojima se temelji odluka o daljnjoj primjeni mjera opreza, pri čemu se žalitelju ponovno naglašava da se radi o okolnostima počinjenja optuženiku potvrđenom optužnicom na teret stavljenog kaznenog djela, dok će se konačna odluka o postojanju ili nepostojanju odgovornosti dati tek u presudi.

Naposljetku, žalitelju koji osporava postojanje razloga za produljenje mjere opreza s obzirom na protek vremena, treba odgovoriti da, s obzirom na značaj svih utvrđenih okolnosti početna važnost primjene mjere opreza protiv optuženika i nadalje opravdava primjenu te mjere. Osim toga, u konkretnoj situaciji, imajući na umu složenost postupka i poduzete radnje, ne može se tvrditi niti da tijela kaznenog postupka u njegovom vođenju nisu iskazala potrebnu marnost.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. veljače 2018.