Broj: Kž–81/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Županijskog suda, Iztoka Krbeca, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Garića i Serđa Ferenčića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika K. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 274. stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17, u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika K. K. i optuženika Y. B. podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 12. prosinca 2017., broj: 2 K-271/2017-37, u sjednici održanoj 28. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Povodom žalbi optuženika K. K. i optuženika Y. B., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. 

 

II. Uslijed odluke pod I., žalbe optuženika K. K. i optuženika Y. B. su bespredmetne.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim optuženika K. K. da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio dva kaznena djela krivotvorenja, i to krivotvorenjem novca iz članka 274. stavka 1.  u svezi članka 52. KZ/11 za koje mu je na temelju članka 274. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine te krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. u svezi članka 52. KZ/11 za koje mu je na temelju članka 278. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, i uz primjenu članka 51. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2017., pa nadalje, dok je optuženika Y. B. proglasio krivim zbog kaznenog djela protiv krivotvorenja, krivotvorenjem novca iz članka 274. stavak 1. u svezi članka 38.  i članka 52. KZ/11, pa ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2017. godine.

 

Na temelju članka 274. stavka 3. KZ/11, novčanice u apoenu od 500 € serijskih brojeva …, …, …, …, …  i …, oduzete su radi uništenja, dok je na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika K. K. oduzeta osobna iskaznica Republike Litve izrađena pod imenom R. B., serijskog broja …, radi uništenja.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08, optuženik K. K. i optuženik Y. B. dužni su na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno isplatiti štetu B. R. u iznosu od 3.610,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 7. lipnja 2017., do isplate, u roku 15 dana te Z. O. u iznosu iznos od 3.600,00 kuna, u roku 15 dana.

 

Na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 u svezi članka 77. stavka 1. KZ/11, utvrđeno je da su iznosi od 1.690 € i 8.500,00 kuna, imovinska korist ostvarena kaznenim djelom koja je potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj … i … te … oduzeta od optuženika Y. B. te je određeno da ti iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske koja će se uplatiti istoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavak 1.  ZKP/08 optuženik K. K. i optuženik Y. B. dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu od 1.234,00 kuna solidarno, a troškove iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 1.000,00 kuna svaki te daljnje troškove koji će biti određeni posebnim rješenjem.

             

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženik K. K. i optuženik Y. B..

 

Optuženik K. K. žali se po braniteljici V. M., odvjetnici iz K., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a predlaže da „ Županijski sud uvaži žalbu I. opt. i pobijanu presudu preinači na način da I opt. izrekne blažu kaznu odnosno da mu izrekne uvjetnu osudu ili pak da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku“.

 

Optuženik Y. B. žali se po branitelju, odvjetniku D. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a predlaže da drugostupanjski sud „ukine pobijanu presudu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako bi se ponovo odlučilo o krivnji i nevinosti II Optuženog odnosno kako bi se ponovo odmjerila kazna uz primjenu načela o odmjeravanju kazne, ublažavanju kazne iz članaka 47. i 48. Kaznenog zakona“.

 

Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlaže da se te žalbe kao neosnovane odbiju.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku  474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli - Pola, te je isti vraćen uz popratni dopis broj: KŽ-DO-91/2018 od 26. veljače 2018., bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

 

Žalbe su bespredmetne.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, a obrazloženje u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni te također u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. 

 

Naime, prvostupanjski sud je na temelju članka 560. stavka 1. i 2. ZKP/08 u svezi članka 77. stavka 1. KZ/11, utvrdio da su iznosi od 1.690 € i 8.500,00 kuna, koji su potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta oduzeti od optuženika Y. B., imovinska korist ostvarena kaznenim djelom te da ti iznosi predstavljaju imovinu Republike Hrvatske koji će se uplatiti istoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Takva izreka je u tom dijelu nerazumljiva jer iz nje nije razvidno tko je ostvario imovinsku korist i u kojem iznosu, odnosno da li su počinjenim kaznenim djelom imovinsku korist ostvarili oba optuženika ili samo jedan od njih, a ako su imovinsku korist ostvarila oba optuženika, onda koliki je iznos imovinske koristi ostvario svaki pojedini optuženik. Također iz te izreke nije razvidno tko je dužan i u kojem iznosu Republici Hrvatskoj isplatiti novčane iznose od 1.690 € i 8.500,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

Naime, oduzimanje imovinske koristi ne može se izreći na način kako to čini prvostupanjski sud jer ako je kazneno djelo ostvarilo više počinitelja, kao u konkretnom slučaju, imovinska korist će se oduzeti od počinitelja kojima je korist pribavljena i u visini u kojoj je pribavljena za svakog pojedinačno, a ukoliko se ne može utvrditi koliku je korist tko ostvario tada će se imovinska korist oduzeti u jednakim dijelovima od svakog pojedinog počinitelja te će se potom naložiti počinitelju da isplati Republici Hrvatskoj iznos pribavljene imovinske koristi. Sve navedeno mora se utvrditi, a zatim mora biti vidljivo iz izreke presude. Ovo tim više što ni iz činjeničnog opisa kaznenih djela, a niti iz obrazloženja presude nije razvidno na koji način su optuženici raspolagali novcem kojeg je optuženik K. K. pribavljao mijenjanjem krivotvorenih novčanica.

 

Uz navedeno odluka o oduzetoj imovinskoj koristi kao i visini iste nije obrazložena, a niti se može zaključiti na osnovu čega je prvostupanjski sud došao do tako utvrđene visine pribavljene imovinske koristi. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je nedvojbeno utvrđeno da su novci pronađeni u vozilu i oduzeti od optuženika Y. B. imovinska korist koja je ostvarena kaznenim djelom i da taj novac predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa da će se iznos od 1.690 € i 8.500,00 kuna uplatiti u državni proračun po pravomoćnosti presude u roku 15 dana. Iz takvog obrazloženja, a niti iz preostalog obrazloženja pobijane presude, nije jasno iz kojih okolnosti prvostupanjski sud crpi utvrđenje da su upravo iznosi od 1.690 € i 8.500,00 kuna koji su pronađeni u vozilu i oduzeti od optuženika Y. B. pribavljeni kaznenim djelom obzirom da je izrekom presude utvrđeno da je optuženik K. K. mijenjanjem krivotvorenih novčanica u dva inkriminirana slučaja od dana 5. i 6. lipnja 2017., pribavio ukupan iznos od 870 €, što je znatno manje od iznosa za koji sud tvrdi da je imovinska korist, dok je u ostala tri slučaja pribavio ukupan iznos od 10.830,00 kuna.

 

Za primijetiti je da se utvrđena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ovdje neraskidivo isprepliće s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem.

 

Na taj način izreka pobijane presude je nerazumljiva, a obrazloženje u tom dijelu ne sadrži ni razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni, zbog čega je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka. 1. točka 11 ZKP/08.

 

Nadalje, prvostupanjski sud ostvario je i daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 iz razloga što je prvostupanjska presuda proturječna u onome što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika i samih tih zapisnika. U pogledu ovog vida postupovne povrede valja istaći da ona postoji kada se proturječnosti razloga o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i stvarnog sadržaja tih zapisnika odnose na odlučne činjenice, dakle one o kojima ovisi neposredna primjena materijalnog ili procesnog zakona i kada je ta proturječnost izražena u znatnoj mjeri.

 

U razlozima presude na str. 14, navodi se kako je „Međutim, nedvojbeno je da je na prvoj pouci o pravima koja je praktički istovjetna činjeničnom opisu kaznenih djela stavljenih na teret 1. i 2. optuženiku optužnicom osim za kazneno djelo počinjeno u N. V. 1. optuženi priznao i rekao da je istina da se to sve tako dogodilo kako je opisano, dakle time je i priznao sudioništvo 2. optuženika“, pa sud iz ovog dijela obrane optuženika K. K. temelji svoj zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika Y. B., iako takvog navoda u obrani optuženika K. K., koji je sniman audio video uređajem, uopće nema.

 

Naime, iz snimke prvog ispitivanja optuženika K. K. kod državnog odvjetnika dana 10. lipnja 2017., proizlazi da je ovaj optuženik odgovarajući na upit državnog odvjetnika da li je počinio kaznena djela koja su opisana u pouci o pravima, odnosno da li je to točno, odgovorio da je to točno, a nakon toga je i na daljnji upit državnog odvjetnika da li je točno to što piše u pouci o pravima, odgovorio da je sve to pravilno, da bi njegov dodatni upit da li on priznaje to, odgovorio : „da“. Imajući u vidu da je u pouci o pravima, koja su optuženiku K. K. predočena prije tog ispitivanja, i koja se jasno uočavaju na snimci prvog ispitivanja (listovi 84-85 spisa) i koju je on tada potpisao što se također uočava na toj snimci (00:43 – 01:10), opisana samo njegova kriminalna aktivnost, kasnije opisana i u činjeničnom dijelu optužnice, osim kaznenopravne radnje počinjenje u N. V., ali nije opisana i kriminalna aktivnost optuženika Y. B. koji uz to nije niti spomenut u toj pouci o pravima, to je očito da je optuženik K. K. potvrđivao navode iz pouke o pravima u pogledu vlastite kriminalne aktivnosti i da pritom nije ničim teretio optuženika Y. B. kako to tvrdi prvostupanjski sud, što je još jasnije iz sadržaja njegove cjelokupne obrane u kojoj on u potpunosti ekskulpira optuženika Y. B. čemu je ostao dosljedan i u svojoj obrani koju je dao na raspravi. Na opisani način postoji znatno proturječje između onoga što se navodi o iskazu optuženika K. K. u presudi i zapisnika, odnosno snimke tog iskaza, zbog čega je također ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, na koju ovaj sud, temeljem članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti.

 

Zbog ostvarenih bitnih povreda postupka pobijanu presudu je trebalo ukinuti u cijelosti jer je ocijenjeno da se pojedini njezini dijelovi ne mogu izdvojiti bez štete za pravilno suđenje, u smislu članka  484. stavka 2. ZKP/08, pa se o ostalim žalbenim osnovama nije odlučivalo, jer sve dok se ne otklone postupovne povrede, presuda se u pravilu ne može ispitivati u pogledu daljnjih žalbenih osnova, tj. povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji. Uslijed takve odluke žalbe optuženika K. K. i optuženika Y. B. postale su bespredmetne.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem te će uz sve do sada izvedene dokaze, provesti i one dokaze koji su potrebni kako bi se u dovoljnoj mjeri razjasnila uloga optuženika Y. B. u kriminalnoj aktivnosti optuženika K. K. zbog čega treba s posebnom pažnjom razmotriti sve okolnosti uhićenja optuženika Y. B. dana 8. lipnja 2017., u V. te okolnosti pod kojima je počinjena kaznenopravna radnja opisana pod alinejom 7. izreke presude. Nakon toga, a po potrebi i nakon provođenja drugih dokaza koje ocijeni važnima za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti i povezanosti s obranama optuženika radi utvrđenja svih činjenica odlučnih za pravilnu primjenu materijalnog prava. Potom će donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti u smislu članka 459. stavka 5. ZKP/08.

 

Iako se pobijana presuda zbog postojanja naprijed navedenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka meritorno nije mogla ispitati, radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja valja napomenuti da pri ponovnom odlučivanju potrebno s više pažnje analizirati obranu optuženika K. K. vezano za aktivnosti optuženika Y. B. i njegove navode da su novce koje je dobio zamjenom krivotvorenih novčanica potrošili on i optuženik Y. B., a da je kod potonjeg optuženika pronađen novčani iznos u eurima koji je dvostruko veći od onog iznosa koji je u toj valuti utvrđen izrekom presude kao i novčani iznos u domaćoj valuti koji je približno jednak iznosu iz izreke presude u toj valuti, ali i obrane oba optuženika u cijelosti koje će analizirati i cijeniti ponaosob i u međusobnoj povezanosti kao i povezanosti s ostalim dokazima vodeći pritom računa da se eventualne nedosljednosti, proturječnosti i nelogičnosti u njihovim obranama moraju odnositi na bitne činjenice koje u kontekstu svih izvedenih dokaza moraju predstavljati takvu činjeničnu osnovu da se nedvojbeno može izvući zaključak o osnovanosti ili neosnovanosti njihovih obrana.

 

Prvostupanjski sud će također voditi računa da oduzimanje imovinske koristi ima supsidijarni karakter u odnosu na dosuđeni imovinskopravni zahtjev kako bi se izbjeglo da optuženik kojemu je naloženo ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva u skladu s odredbom članka 158. stavka 2. ZKP/08, i od kojeg bi istovremeno bila oduzeta imovinska korist prema odredbama članka 77. KZ/11, ne bude stavljen u situaciju da dva puta ispuni obvezu koja proizlazi iz iste osnove, pa je stoga prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nakon dosuđivanja imovinskopravnog zahtjeva oštećenici B. R. u iznosu od 3.610,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 7. lipnja 2017,. do isplate te oštećenoj Z. O. u iznosu od 3.600,00 kuna, mogao oduzeti imovinsku korist koja u tom dijelu prelazi imovinskopravni zahtjev. Uz to će prvostupanjski sud voditi računa da je u obrazloženju presude u odnosu na odluku iz članka 158. stavka 2. ZKP/08 potrebno obrazložiti da se zahtjev temelji na prethodno postavljenom imovinskopravnom zahtjevu predstavnika oštećenog trgovačkog društva kao i da je nastavno uslijedio odustanak od postavljenog zahtjeva iz razloga što se oštećeno trgovačko društvo obeštetilo putem B. R. i Z. O., pa da se one zbog toga pojavljuju kao osobe koje su u konačnici oštećene počinjenim kaznenim djelima.

 

Isto tako, skreće se pažnja prvostupanjskom sudu da se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom ne može oduzeti u stranoj valuti (1.690 €) već jedino u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koja vrijedi toga dana, kako je to propisano odredbama koje uređuju obveznopravne odnose.

 

Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Puli – Pola 28. veljače 2018.