Broj: Kž 108/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. veljače 2018. broj Kv-I-18/18 (K-27/17) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke odlučeno je da se u istražni zatvor optuženiku uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. studenog 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju I. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači "na način da se optuženiku ukine mjera istražnog zatvora te da se on pusti da se brani sa slobode".

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, zbog čega smatra da je u rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a osim toga, niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila počinjena kakva druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Naime, tvrdeći da je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. počinjena time što prvostupanjski sud nije potpuno i određeno obrazložio postojanje pretpostavki za istražni zatvor te razloge zbog kojih smatra da se svrha tog zatvora ne može ostvariti primjenom drugih blažih mjera, optuženik u stvari iznosi prigovore činjenične naravi. No, protivno takvim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora te je potom pravilno zaključio da protiv optuženika postoje razlozi za primjenu te mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pa je neosnovana žalba optuženika zbog žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi prije svega iz činjenice da je optužnica protiv njega potvrđena, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, jer je osnovni uvjet potvrđivanja optuženice postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela koje se optužnicom optuženiku stavlja na teret. Nasuprot tome, konačna ocjena o tome postoji li ili ne postoji kaznena odgovornost optuženika, dat će se tek u pravomoćnoj presudi, nakon brižljive ocjene svih izvedenih dokaza.

Nadalje, s pravom sud prvog stupnja nalazi postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika u okolnostima kaznenog djela koje mu se stavlja na teret (ispaljivanje više hitaca u žrtvu staru 85 godina, radi osvete sinu žrtve zbog nezapošljavanja sina optuženika), povezanog sa sadržajem e-maila upućenog I. D., koji je optuženik poslao nakon što je doznao da mu sin nije dobio posao u tvrtci svjedokinje (riječima „budeš i ti naletila kurvetino“) i psihijatrijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba poremećene osnovne strukture ličnosti, kombiniranih disocijalnih, nacističkih i paranoidnih obilježja sa sniženim pragom tolerancije na frustracije, uz dojam velikog agresivnog potencijala, pri čemu optuženik kao mehanizam obrane koristi projekciju smatrajući okolinu krivom za sve nedaće u životu. Povezujući tako pravilno utvrđene okolnosti, i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da na strani optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja djela, zbog koje je protiv njega i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., neovisno o tome što je on neosuđivana osoba srednje, a ne nikako visoke životne dobi, na što se upire u žalbi. Prema tome, neprihvatljive su tvrdnje žalitelja da se istražni zatvor temelji na subjektivnom dojmu straha obitelji žrtve, a ne objektivnim činjenicama, jer iteracijska opasnost proizlazi iz ukupnosti prethodno navedenih činjenica, a strah obitelji žrtve, odlučan je utoliko jer je svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upravo zaštita mogućih žrtava, prevencijom opasnosti od ponavljanja djela. Također, neosnovane su žalbene tvrdnje da je temeljenjem istražnog zatvora na okolnostima inkriminiranog djela povrijeđena presumpcija nevinosti optuženika, jer su te okolnosti samo jedan od elemenata na kojima se temelji odluka o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, pri čemu se žalitelju ponovno naglašava da se radi o okolnostima potvrđenom optužnicom na teret mu stavljenog kaznenog djela, dok će se konačna odluka o postojanju ili nepostojanju odgovornosti dati tek u presudi.

Stoga, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, protivno žalbenim navodima, predstavljaju one osobite okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika pa je primjena mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna. Pri tome, kraj činjenice da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru nešto više od godinu i tri mjeseca, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, početna važnost istražno zatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na temelju koje je on zatvoren, vodeći računa o utvrđenim okolnostima, i nadalje opravdava primjenu te mjere, tim više što se s obzirom na složenost predmeta i broj poduzetih radnji ne može tvrditi niti da tijela kaznenog postupka u njegovom vođenju nisu iskazala potrebnu marnost.

Naposljetku, imajući na umu brojnost i značaj okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., za sada, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2018.