Broj: Kž 46/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. K. i L. V., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. siječnja 2018. broj Kv-I-28/17-8 (K-4/17), o ukidanju jamstva i određivanju primjene mjere opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika R. K. i L. V., zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 135. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. - u daljnjem tekstu: ZID ZKP/08.), ukinuto je jamstvo određeno u zamjenu za istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen rješenjem tog suda od 9. veljače 2016. broj Kir-82/16 protiv oba optuženika. Pod točkom II. izreke, odlučeno je da se iznos jamstva od 200.000,00 kuna uplaćen za optuženika R. K. i iznos od 150.000,00 kuna uplaćen kao jamstvo za optuženika L. V. treba vratiti uplatitelju B. Đ. iz S. B., na IBAN: …, kod Zagrebačke banke d.d., Z., koje će računovodstvo Županijskog suda u Velikoj Gorici isplatiti s transakcijskog računa po pravomoćnosti rješenja. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 98. stavka 5. u vezi sa stavcima 1. i 2. točkom 3. ZKP/08. obojici optuženika određena je primjena su mjere opreza obveznog javljanja Policijskoj postaji S. B. Policijske uprave b.-p., svakog prvog ponedjeljka u mjesecu.

Protiv tog rješenja (odnosno, prema sadržaju žalbe protiv točke III. izreke rješenja) žalbu je podnio državni odvjetnik ne navodeći izričito žalbene osnove zbog kojih je podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u točki III. na način da se protiv optuženog R. K. i optuženog L. V. odredi istražni zatvor, a podredno da se ono ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje. Žalba državnog odvjetnika dostavljena je na očitovanje optuženicima i njihovim braniteljima odvjetnicima Lj. P. V. i F. O.

Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Naime, prvostupanjski sud je pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, nakon što je sukladno odredbi članka 135. ZID ZKP/08. ukinuo jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv oboje optuženika, ispitivao potrebu primjene drugih blažih ili težih mjera osiguranja prisutnosti optuženika. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio da opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora u vidu postojanja osnovane sumnje proizlazi iz činjenice da je optužnica protiv oba optuženika potvrđena, a da podaci o dosadašnjoj osuđivanosti oba optuženika za kaznena djela protiv imovine u vezi s okolnostima inkriminiranog djela, kojim se terete za počinje težeg oblika kaznenog djela protiv imovine, razbojničke krađe, dovode do zaključka o postojanju iteracijske opasnosti kod obojice optuženika. Potom sud prvog stupnja zaključuje da, kraj činjenice da se okolnosti od donošenja rješenja o istražnom zavoru (i zamjeni tog zavora sankcijom) nisu izmijenile i kraj činjenice da je jamstvo ukinuto, istražni zatvor više nije nužan i da se ista svrha može ostvariti mjerama opreza. Međutim, prilikom ocjene potrebe primjene blažih ili težih mjera osiguranja prisutnosti optuženika, u smislu odredbe članka 135. ZID ZKP/08., sud prvog stupnja propustio je dati razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora protiv obojice optuženika može ostvariti upravo primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08, konkretno, mjere opreza obveznog javljanja Policijskoj postaji S. B. Policijske uprave b.-p.

Stoga je prvostupanjsko rješenje u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom na to da je pobijano rješenje ukinuto zbog formalno pravnih razloga, ovaj drugostupanjski sud se nije upustio u ocjenu osnovanosti žalbe državnog odvjetnika.

U ponovljenom postupku odlučivanja o primjeni blažih ili težih mjera osiguranja prisutnosti optuženika, prvostupanjski sud će razmotriti postojanje svih okolnosti koje su odlučne za donošenje odluke te će potom donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će i valjano obrazložiti u svim njegovim dijelovima, pa tako i u dijelu koji se odnosi na razloge zbog kojih smatra da je mjera čiju primjenu određuje smatra prikladnom, uzevši u obzir primjedbe na koje je upozoren u ovom rješenju.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. i stavka 4. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2018.