Broj: Kž 244/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. M. i M. B. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika  I. M. i M. B. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 4. prosinca 2013. broj K-12/12, u sjednici održanoj 7. ožujka 2018. u prisutnosti javnom dijelu sjednice optuženog M. B., branitelja optuženog M. B., odvjetnika B. Č. te branitelja optuženog I. M., odvjetnika D. J.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika I. M. i M. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:

 

Na temelju članka 353. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; dalje u tekstu: ZKP/97.) protiv

 

optuženog I. M. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi) i

 

optuženog M. B. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

 

da bi:

 

u vremenskom razdoblju od 21. ožujka 1995. do 29. svibnja 2000. u Zagrebu i Splitu okrivljeni I. M. kao direktor A. J. B. d.d. S., zajednički i dogovorno s L. J., predsjednikom Nadzornog odbora A. J. B. d.d. S. koji je kao većinski suvlasnik stvarno upravljao ukupnim poslovanjem banke, na nagovor i traženje M. B., tadašnjeg prijatelja L. J., s ciljem da mu pribave znatnu nepripadnu imovinsku korist, zaključili ugovor o kreditu broj 46-91-00015-5 od 21. ožujka 1995. između kreditora A. J. B., zastupane po direktoru I. M. i korisnika kredita M. i njegovog sina P. B., kojim je njima isplaćen iznos od 594.377,34 kuna namijenjen za kupnju stana sa rokom otplate od pet godina, kamatnom stopom od 12 % godišnje i obvezom vraćanja u polugodišnjim ratama od 101.332,83 kuna, premda banka nije provjerila kreditnu sposobnost korisnika kredita, niti je otplatu kredita uspješno osigurala iako su unaprijed znali da korisnici neće otplaćivati kredit koji ni do danas nije podmiren, iako je početkom travnja 1998. nepoznata osoba i to bez znanja M. i P. B. otplatila dvije rate od ukupno 202.958,97 kuna, nakon čega je 29. svibnja 2000. na štetu banke L. J. donio odluku kojom je neosnovano otpisao dospjelu kamatu u iznosu od 267.509,82 kuna i potom iskoristio fiktivni ugovor o pružanju marketinških usluga kojeg je sačinila za sada nepoznata osoba između navodnog naručitelja usluga A. J. B. i navodnog davatelja usluga M. B. kojim je ovome odobren predujam od 200.000,00 kuna, koji iznos je L. J. ponovno na štetu banke neosnovano kompenzirao sa dugom za otplatu stambenog kredita, čime je M. i P. B. na štetu A. J. B. pribavljena protupravna imovinska korist u iznosu od najmanje 500.000,00 kuna,

 

- dakle, da bi optuženi I. M. kao odgovorna osoba s ciljem pribavljanja drugome imovinske koristi iskoristio svoj položaj i prekoračio granice svoje ovlasti, a pritom je pribavljena znatna imovinska korist i postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi, dok bi optuženi M. B. s namjerom potaknuo drugog kao odgovornu osobu da s ciljem pribavljanja drugom, odnosno njemu imovinske koristi iskoristi svoj položaj i prekorači granice svoje ovlasti, a pritom je njemu pribavljena znatna imovinska korist i postupao s ciljem pribavljanja takve koristi

 

- pa da bi time optuženi I. M. počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti – opisano u članku 337. stavku 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., a kažnjivo po članku 337. stavku 4. KZ/97., a optuženi M. B. kazneno djelo protiv službene dužnosti – poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti – opisano u članku 337. stavku 4. u vezi sa stavkom 1. i člankom 37. stavkom 1. KZ/97., a kažnjivo po članku 337. stavku 4. KZ/97.

 

Na temelju članka 132. stavka 3. ZKP/97. oštećeno trgovačko društvo A. J. B. d.d. u stečaju upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

 

Na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97. troškovi kaznenog postupka iz članka 119. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/97. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalbe državnog odvjetnika i optuženika I. M. i M. B. su bespredmetne.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom optuženici I. M. i M. B. proglašeni su krivima zbog počinjena kaznenih djela protiv gospodarstva, i to optuženi I. M. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. istog članka Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.) za koje je, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a optuženi M. B. zbog poticanja na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. istog članka i s člankom 37. stavkom 1. KZ/11. za koje je, na temelju članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 37. stavkom 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine pa je optuženicima I. M. i M. B., na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazne zatvora na koje su osuđeni neće izvršiti ako optuženici I. M. i M. B. u vremenu provjeravanja od tri godine ne počine novo kazneno djelo te uz daljnji uvjet iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. da u roku od jedne godine i šest mjeseci po pravomoćnosti presude A. J. B. d.d. u stečaju poprave štetu – solidarno isplate 391.418,37 kuna. Također je određeno da sud može, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne izrečene optuženicima, ako oni bez opravdanog razloga u zadanom roku od jedne godine i šest mjeseci ne izvrše u potpunosti ili u većoj mjeri navedenu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 132. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06.; dalje u tekstu: ZKP/97.) oštećenom trgovačkom društvu A. J. B. d.d. u stečaju djelomično je dosuđen imovinskopravni zahtjev na način da je optuženicima I. M. i M. B. naloženo solidarno platiti oštećenom trgovačkom društvu A. J. B. d.d. u stečaju 391.418,37 kuna, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo A. J. B. d.d. u stečaju upućena u parnicu.

 

Na temelju članka 122. stavka 1. u vezi s člankom 119. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/97. optuženicima I. M. i M. B. naloženo je platiti po 23.190,00 kuna troškova kaznenog postupka.

 

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženici I. M. i M. B..

 

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kaznenim sankcijama, a predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „preinačiti pobijanu presudu i optuženicima I. M. i M. B. izreći djelomičnu uvjetnu osudu s dodatnim uvjetom naknade štete oštećenoj A. J. B. d.d. u stečaju“.

 

Optuženi I. M. žali se po branitelju, odvjetniku D. J., „zbog svih razloga navedenih u čl. 467. Zakona o kaznenom postupku“, a iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da pobijanu presudu preinači ili ukine“.

 

Optuženi M. B. žali se po branitelju, odvjetniku B. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, a predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „u cijelosti ukine pobijanu Presudu i vrati Sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem“.

 

Optuženi I. M. je po branitelju, odvjetniku D. J., podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže njeno odbijanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP/97., bio dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog M. B., branitelja optuženog M. B., odvjetnika B. Č. te branitelja optuženog I. M., odvjetnika D. J., a, u skladu s odredbom članka 374. stavka 4. ZKP/97., u odsutnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženog I. M. koji su o sjednici uredno obaviješteni.

 

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 379. stavka 1. točke 2. ZKP/97., Vrhovni sud Republike Hrvatske je našao da je nastupila zastara kaznenog progona optuženika I. M. i M. B. čime je ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 368. točke 3. ZKP/97. na štetu optuženika, zbog čega su žalbe državnog odvjetnika i optuženika bespredmetne.

 

Naime, iako je u činjeničnom opisu radnji kaznenih djela stavljenih na teret optuženicima I. M. i M. B. konačnom optužnicom kako ju je državni odvjetnik izmijenio na raspravi održanoj 22. listopada 2013. (list 1191 spisa) kao vrijeme njihovog počinjenja navedeno razdoblje „od 21. ožujka 1995. do 29. svibnja 2000.“, iz tog opisa proizlazi da se optuženom I. M. stavlja na teret da je kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. tog članka KZ/97. počinio sklapanjem ugovora o kreditu broj … kojega je on 21. ožujka 1995. potpisao kao direktor kreditora, Poslovne jedinice Z. A. J. B. d.d., s korisnicima kredita, optuženim M. B. i njegovim sinom P. B. „premda banka nije provjerila kreditnu sposobnost korisnika kredita, niti je otplatu kredita uspješno osigurala iako su unaprijed znali da korisnici neće otplaćivati kredit koji ni do danas nije podmiren“, a sve to „na nagovor i traženje M. B.“ kojemu je stavljeno na teret poticanje optuženog M. na navedeno kazneno djelo. U nastavku činjeničnog opisa djela iz optužnice navode se kasnije radnje L. J. (njegovo donošenje 29. svibnja 2000. odluke o neosnovanom otpisivanju do tada dospjele kamate po tom ugovoru te neosnovano kompenziranje duga iz tog kredita s fiktivnim ugovorom o pružanju marketinških usluga između A. J. B. d.d. i M. B. „kojeg je sačinila za sada nepoznata osoba“), ali ne i neke radnje optuženika I. M. i M. B. koje bi predstavljale njihovo daljnje sudjelovanje u navedenom kaznenom djelu.

 

Odredbom članka 26. tada važećeg KZ/97. bilo je propisano da je kazneno djelo počinjeno u vrijeme kad je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kad je nastupila posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela, a suštinski istovjetnu odredbu u članku 8. stavku 1. sadrži i kasnije donesen te sada važeći KZ/11.

 

Budući da iz citiranog činjeničnog opisa kaznenih djela proizlazi da bi optuženi I. M. inkriminiranu mu radnju poduzeo 21. ožujka 1995., a optuženi M. B. ga je na nju mogao potaknuti samo prije njenog poduzimanja, očigledno je da bi vrijeme počinjenja inkriminiranog im kaznenog djela bilo upravo, odnosno najkasnije 21. ožujka 1995.

 

Za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. KZ/97. bila je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, a istovjetna kazna propisana je i za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. u kojem navedeno kazneno djelo nalazi pravni kontinuitet.

 

Prema odredbi članka 81. stavka 1. alineje 3. KZ/11. (koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 86. tog Zakona), kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina, a stavkom 3. tog članka propisano je dvogodišnje produljenje zastarnog roka donošenjem prvostupanjske presude.

 

S obzirom na navedeno, zastara kaznenog progona za kaznena djela stavljena na teret optuženicima I. M. i M. B. nastupila je protekom 22 godine od počinjenja kaznenih djela, odnosno 21. ožujka 2017.

 

Zbog toga je, na temelju članka 390. stavka 1. ZKP/97., po službenoj dužnosti, a u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika I. M. i M. B., trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i, na temelju članka 353. točke 6. ZKP/97., protiv optuženika I. M. i M. B. odbiti optužbu da bi počinili kaznena djela kako su im ona optužnicom stavljena na teret, na temelju članka 132. stavka 3. ZKP/97. oštećenik je upućen da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati o parnici, a o troškovima kaznenog postupka odlučeno je na temelju članka 123. stavka 1. ZKP/97. (točka I. izreke).

 

Uslijed navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika I. M. i M. B. su bespredmetne (točka II. izreke).

 

Zagreb, 7. ožujka 2018.