Broj: Kž-52/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

                              Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Đakovića, kao predsjednika vijeća, te Predraga Dragičevića, kao suca izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Božane Rašić, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. V., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u svezi sa stavkom 2. i 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, od 21. rujna 2017., poslovni broj 4 K-141/2017-12., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

                   Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi S. V., oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 6. u svezi sa stavkom 2. i 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano kao u izreci pobijane presude.

 

                            Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točka 1-5. ovog zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

                           

                            Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetniku u Slavonskom Brodu na dužno razgledavanje.

 

                                Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

                            U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su iznijeti vrlo šturo, a Sud prilikom obrazlaganja nije uopće obrazložio argumentirane razloge na kojima zasniva predmetnu oslobađajuću presudu. Naime, obrazloženje pobijane presude ne sadrži analizu svih izvedenih dokaza i drugih elemenata koje treba sadržavati. S obzirom na navedene nedostatke u obrazloženju, presuda se zbog istih u tom dijelu ne može niti ispitati.

 

                          S tim u svezi, u pravu je žalitelj i kada tvrdi da je prvostupanjskom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud pogrešno kao razlog donošenja oslobađajuće presude navodi kako optuženikova vožnja nije uzrok prometne nesreće, već ističe kako je do prometne nesreće došlo uslijed kretanja same oštećenice koja se nije kretala po travnatoj površini, odnosno što bliže desnom rubu kolnika da time ne ometa promet, niti je, budući se kretala noću, bila osvijetljena ili označena reflektirajućom materijom iz čega prvostupanjski sud zaključuje kako nije nedvojbeno i pouzdano dokazano da bi optuženik  navedene zgode skrivio prometnu nesreću kršenjem odredbe članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

                            Po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako u procjeni ponašanja vozača i pješaka i njihovom doprinosu nastanku prometne nesreće, ne može nedvojbeno i pouzdano utvrditi da bi optuženik navedene zgode skrivio prometnu nesreću.

 

                            Prije svega, treba istaći da se optuženik u odnosu na predmetno kazneno djelo očitovao na način da se smatra krivim, tako da je u ovom kaznenom predmetu trebalo samo razmotriti činjenice od kojih zavisi izbor vrste i mjere sankcije. Naime, optuženik ne spori niti jedan činjenični navod iz optužnice pa tako ni blanket čija mu je povreda stavljena na teret, a po mišljenju ovog drugostupanjskog suda njegovo priznanje je potpuno sukladno provedenim dokazima, tako da je prvostupanjski sud bio obvezan u dokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni.

                            Međutim, u obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da optuženik nije svojom vožnjom uzrokovao prometnu nesreću, odnosno na temelju utvrđenog činjeničnog stanja iz provedenih dokaza donosi pogrešan zaključak da optuženik nije povrijedio blanketnu odredbu iz članka 47. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama iako je prometni vještak vrlo jasno istakao da je u danim prometnim okolnostima optuženik imao tehničke uvjete za izbjegavanje naleta na pješakinju koja se ispred njega kretala u istom smjeru. Nesporno je utvrđeno da optuženik nije vidio oštećenicu, a što je i sam priznao, zbog čega je nedvojbeno da se kod njega radi o svjesnom nehaju prilikom poduzimanja vožnje jer se isti bio dužan kretati kolnikom na način da to može činiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Tim više, što iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je optuženik oštećenicu mogao uočiti u dosegu svojih svjetala, tako da je imao dovoljno vremena i prostora za uočavanje oštećenice koja se ispred njega kretala u istom smjeru, pa time i za izbjegavanje naleta na nju, dakle, izbjegavanje nesreće kočenjem ili normalnim pretjecanjem .

 

                            Iz utvrđenih tragova proizlazi da optuženik nije uopće kočio, niti je na bilo koji način pokušao izbjeći oštećenicu, odnosno do mjesta udara nije poduzeo prepoznatljive manevre izbjegavanje sudara. Treba još posebno istaći da pojava pješaka u naselju, na kolničkom traku, nije nepredvidiva i nije netipična pojava, već posve predvidiva i kao takva ne predstavlja faktor iznenađenja, jer je svaki prosječan vozač dužan posebnu pozornost obratiti na pješake koji se kreću kolnikom, usporiti, pa ako treba i stati vozilom.

 

                            Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude poziva na odredbe članka 127. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te spominje kako oštećenica nije bila osvijetljena ili označena s reflektirajućom materijom zbog čega je, između ostalog, i došlo do prometne nesreće, no zaboravlja da navedeni članak propisuje kretanje pješaka kolnikom na javnoj cesti izvan naselja, pa navedena odredba u konkretnom slučaju nije primjenjiva budući se prometna nesreća dogodila unutar naselja na cesti gdje je s lijeve strane postojala i javna rasvjeta.

 

                            Iako u danim okolnostima svakako postoji znatan doprinos oštećenice nastanku prometne nesreće, ove njezine radnje ni u kom slučaju ne ekskulpiraju krivnju optuženika za terećeno kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, budući iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka jasno proizlazi da je pješakinja sigurno bila vidljiva te da je optuženik mogao izbjeći nesreću da je propisno upravljao svojim osobnim automobilom.

 

                            Ovo drugostupanjsko vijeće u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji je vrlo jasno ustvrdio da je upravo previd vozača optuženika uzrok prometne nesreće, koja bi bila izbjegnuta da je optuženik uočio oštećenicu bitno ranije.

 

                            Naime, optuženik je kao prosječno oprezan vozač bio dužan voditi računa o objektivnoj mogućnosti kretanja pješaka uz desni rub kolnika sa suprotne strane, te upravo zbog nedostatka dužne pažnje nije uočio oštećenicu iako su zato postojali po prometnom vještaku, svi prometni uvjeti.

 

                            S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i donijeti odluku kao u izreci.                           

             

                        Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti sve povrede koje su mu ukazane, raspraviti sva sporna pitanja  i ponovno izvesti sve raspoložive dokaze, raspraviti i analizirati sva sporna pitanja na koja je ukazao ovaj drugostupanjski sud u svojoj odluci, a sve provedene dokaze dužan je savjesno ocijeniti i obrazložiti, svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, te na temelju takve ocjene utvrditi činjenično stanje za donošenje nove, pravilne i zakonite presude koju treba adekvatno obrazložiti.

 

                            Iz iznesenih razloga, a na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Slavonski Brod, 12. ožujka 2018.