Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 114/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 114/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. N. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 30. siječnja 2018. broj Ik I-815/17 (Ik I-695/17), u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika D. N..

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijeni su, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.; dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. KZ/11., prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti i prijedlog zatvorenika D. N. za njegov uvjetni otpust.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. N., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu zatvorenik D. N. kada u žalbi tvrdi da sud prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu nije smio uzeti u obzir njegovu prijašnju osuđivanost, jer da je to okolnost koja mu je bila cijenjena prilikom odmjeravanja kazne. Naime, činjenica je li zatvorenik ranije osuđivan je odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. izrijekom predviđena kao okolnost koju sud treba cijeniti prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu.

 

Neosnovano zatvorenik pokušava osporiti i ocjenu uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora jer je, prema izvješću Zatvora u Z., ona aktualno procijenjena razinom „zadovoljava“, a ranija ocjena prema kojoj je tijekom 2017. ta razina bila određena kao „uspješna“ ne može biti od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu koja se temelji na okolnostima u vrijeme njenog donošenja.

 

Konačno, bezuspješno zatvorenik D. N. pokušava dovesti u sumnju i procjenu vjerojatnosti kriminalnog povrata koja je u izvješću Zatvora u Z. ocijenjena visokom. Naime, osuđenik je ranije višekratno osuđivana osoba, a kazneno djelo za koje izdržava kaznu zatvora počinio je u vremenu provjeravanja određenom mu ranije izrečenom uvjetnom osudom pa to, usprkos proteku duljeg razdoblja od počinjenja kaznenih djela, uz činjenicu da kaznene sankcije koje su mu ranije bile izricane nisu utjecale na promjenu njegovog ponašanja, i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda otklanja zaključak da se može očekivati da zatvorenik na slobodi ne bi činio kaznena djela.

 

Okolnosti koje se odnose na zdravstveno stanje zatvorenika i potrebu operativnog zahvata i na drugom koljenu mogle bi, eventualno, predstavljati razloge za prekid izdržavanja kazne zatvora, a ne i za uvjetni otpust.

 

Slijedom navedenog, žalbenim tvrdnjama zatvorenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika D. N., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić