Broj: Kž 113/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11.,  144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenog M. R. i okrivljenog T. T. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 2. ožujka 2017. broj Kov-3/2018-190, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe okrivljenog M. R. i okrivljenog T. T. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. R. i okrivljenog T. T., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. R. i okrivljenog T. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. R. po branitelju, odvjetniku D. M., iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači "na način da se mjera istražnog zatvora zamijeni nekom od mjera opreza".

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i okrivljeni T. T. po branitelju, odvjetniku D. S., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbu okrivljenog M. R.:

 

Okrivljeni M. R., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, navodeći da prema praksi Europskog suda za ljudska prava, postojanje osnove za određivanje istražnog zatvora zbog iteracijske opasnosti ne može biti utvrđeno samo upućivanjem na istovrsnost kaznenog djela, prijašnji život, ponašanje okrivljenika i raniju kažnjavanost, već se moraju uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.

 

Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, tako i posebnih pretpostavki te potom pravilno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

 

Tako je prvostupanjski sud, pored činjenica ranije višekratne osuđivanosti okrivljenika, između ostalog i za kazneno djelo s elementima nasilja (teška tjelesna ozljeda), koje činjenice upućuju na neusklađenost njegovog ranijeg ponašanja s pravnim poretkom, dostatno cijenio i konkretizirao i ostale okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika. Naime, provedenim psihijatrijskim vještačenjem okrivljeniku su dijagnosticirani psihički poremećaji disocijalnog poremećaja ličnosti i ovisnosti o opijatima, a samo je djelo po ocjeni vještaka u uskoj vezi s njegovom ovisnosti o opijatima te postoji velika vjerojatnost da bi okrivljenik mogao ponovno počiniti isto ili slično kazneno djelo. Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da je toksikološkom analizom iz uzoraka okrivljenika uzetih neposredno nakon inkriminiranog događaja utvrđena prisutnost više vrsta opojnih sredstava i lijekova, s navedenim poremećajem ličnosti, koje smetnje su prema mišljenju vještaka psihijatra kod okrivljenika duboko ukorijenjene, tada su to dovoljno realne i konkretne okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost.

 

Također, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i da način počinjenja samog djela, dakle, kada se okrivljeni M. R. tereti da se nalazi s oštećenim N. B. nakon njihove verbalne prepirke, pripremivši prethodno "Molotovljev koktel" te uzevši nož, a sve u prethodnom dogovoru s okrivljenim T. T., koji je također imao kod sebe hladno oružje – nož, predstavlja takve okolnosti koje također upućuju na upornost u protupravnom ponašanju i visok stupanj kriminalne volje te opravdavaju zaključak na opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela.

 

Uzevši u obzir  brojnost i značenje navedenih okolnosti koje upućuju na opasnost da će, u slučaju puštanja na slobodu, okrivljeni M. R. ponoviti kazneno djelo, a koje okolnosti su u pobijanom rješenju dovoljno konkretizirane te su za iste dani jasni i određeni razlozi, ocjena je ovog suda drugog stupanja da je osnovano produljen istražni zatvor protiv okrivljenog M. R. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U odnosu na žalbene navode da bi se svrha istražnog zatvora, imajući u vidu njegovo dosadašnje trajanje, mogla ostvariti i primjenom neke od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08, stav je i ovog suda drugog stupnja da se ta svrha ne bi mogla postići primjenom neke od mjera opreza, smatrajući da dosadašnji boravak u istražnom zatvoru u trajanju od šest mjeseci, s obzirom na dosadašnju višekratnu kažnjavanost okrivljenika, na istoga nije u dovoljnoj mjeri utjecao da se kloni sličnog protupravnog ponašanja u budućnosti.

 

U odnosu na žalbu okrivljenog T. T.

 

Suprotno žalbenim tvrdnjama okrivljenog T. T., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i to kao prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, za koju odluku je dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Tako je prvostupanjski sud, prije svega, pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni T. T. počinio inkriminirano mu kazneno djelo, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koje je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

Jednako tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenog T. T., a koja je valjano obrazložena navođenjem da je okrivljenik višekratno osuđivana osoba, između ostalog i za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva te kaznenih djela razbojništva, razbojničke krađe i zlouporabe opojnih droga, zbog kojih se nalazio na višegodišnjem izdržavanju kazne zatvora, kao i da je predmetno djelo počinio za trajanja roka provjeravanja iz uvjetne osude izrečene mu zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave. Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem okrivljeniku dijagnosticiran disocijalan poremećaj ličnosti te dijagnoza ovisnosti o opijatima, zbog kojih vještak procjenjuje postojanje opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog djela uvjetovanog tom ovisnošću, tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud o postojanju realne i predvidive opasnosti da će boravkom na slobodi okrivljenik ponoviti kaznena djela ili ih dovršiti.

 

Okrivljenik u žalbi navodi da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pozitivno utjecao na njegovu svijest o ozbiljnosti situacije u kojoj se nalazi te društvenoj neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela. Međutim, svi prikupljeni podaci ukazuju na suprotan zaključak, s obzirom na to da je okrivljeni T. T. izdržavao višegodišnje kazne zatvora, koje ga očito nisu odvratile od daljnjeg kriminalnog ponašanja. Osim toga, iz navoda optužnice i do sad prikupljenih dokaza ne proizlazi da bi ovaj okrivljenik imao neke neriješene odnose s nekim od oštećenika niti da je neposredno prije inkriminiranog događaja dolazio u sukob s istima. Stoga, postojanje osnovane sumnje da je ovaj okrivljenik, odlazeći na susret s oštećenim N. B. u dogovoru s okrivljenim M. R. i noseći pri tom nož, kojim su tom prilikom oštećenom N. B. zadane ubodne rane u području leđa i prsnog koša, okolnosti su iz kojih proizlazi visok stupanj njegove kriminalne volje. S obzirom na navedeno te utvrđeni disocijalan poremećaj ličnosti koji karakteriziraju impulzivnost, emocionalna nestabilnosti, sklonost rizičnom ponašanju i kršenju društvenih normi, po mišljenju ovog suda drugog stupnja, dosadašnji boravak u istražnom zatvoru ne upućuje na to da bi prestali postojati razlozi za bojazan od ponovnog činjenja kaznenih djela.

 

Zbog gore navedenih razloga, svrha istražnog zatvora se ne bi mogla ostvariti blažim mjerama i to zabranom približavanja i uspostavljanja kontakta s oštećnicima, kako se to predlaže u žalbi te je prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog T. T. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08, navodeći da okolnost počinjenja djela, njegova težina i ličnost okrivljenika ne opravdava primjenu neke od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Niti načelo razmjernosti boravkom okrivljenika M. R. i T. T. u istražnom zatvoru u trajanju od šest mjeseci, za sada, nije povrijeđeno, s obzirom na razmjer između težine počinjenih kaznenog djela za čije počinjenje su osnovano sumnjivi, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno niti da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 14. ožujka 2018.