Broj: Kž 125/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 28. veljače 2018. broj Kov-5/2018-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba okrivljenog I. F., ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. F., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), koji može trajati do pravomoćnosti presude.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. F. po braniteljici, odvjetnici V. Š., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor.

Žalba je osnovana.

U pravu je okrivljeni I. F. kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri i na jasan način obrazložio postojanje razloga za opasnost od ponavljanja kaznenog djela i kriminalnu volju visokog stupnja na strani okrivljenika. Naime, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, a nakon analize sadržaja pojedinih dokaza, ne može se na jasan i nedvojben način izvesti zaključak o odlučnim činjenicama na način na koji je to učinio prvostupanjski sud.

Obrazlažući postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo, kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., prvostupanjski sud navodi da je okrivljenikova kriminalna volja visokog stupnja vidljiva iz samog karaktera kaznenog djela, odnosno okolnosti da je on bez značajnijeg povoda oštećenu J. F. lišio života. Dakle, okrivljenik je, smatra prvostupanjski sud, za njega konfliktnu situaciju, očito u izostanku kontrole agresivnih impulsa, riješio na način da je drugoj osobi oduzeo život, pa zaključuje da se radi o impulzivnoj osobi, niže frustracijske tolerancije s poteškoćama kontrole agresivnosti, spremnoj u danoj situaciji počiniti najteže kazneno djelo. Po ocjeni prvostupanjskog suda, opisane okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi, nastupanjem za njega konfliktne situacije, mogao ponoviti isto, pa i teže kazneno djelo.

Obrazlažući potom mogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, prvostupanjski je sud isključio takvu mogućnost, imajući u vidu težinu i okolnosti počinjenja kaznenog djela, kao i osobine ličnosti okrivljenika jer postoji opasnost da bi isti boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo.

Međutim, takvi zaključci prvostupanjskog suda ozbiljno su dovedeni u sumnju kada se usporede s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka psihijatrijske struke dr. F., kojemu je sud naložio vještačenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika radi utvrđenja njegovog duševnog stanja, stupnja ubrojivosti i raspravne sposobnosti.

Opisujući karakteristike osobnosti okrivljenika, sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi, između ostalog, da je okrivljeni I. F. jednostavnije strukturirana, introvertirana, nešto impulzivnija osoba s nižim pragom tolerancije na frustracije i intelektualnim sposobnostima u donjoj polovici prosjeka. Prilagodbeno je rigidan i nižeg frustracijskog praga, slabije razvijenih prilagodbenih sposobnosti i sposobnosti suočavanja sa stresom pa se u okolnostima kroničnog stresa povlači u sebe i reagira smetnjama prilagodbe: anksioznošću, depresivnošću otežanom kontrolom impulzivnosti, razdražljivim reagiranjem i socijalnim povlačenjem. U odnosu na razdoblje koje je prethodilo inkriminiranom događaju, vještak opisuje da je kod okrivljenika došlo do težeg poremećaja prilagodbe u sklopu kojeg je postao kronično napet, razdražljiv, tjeskoban, preosjetljiv, neraspoložen i socijalno se gotovo potpuno izolirao pa se sve teže rasterećivao kumuliranih negativnih osjećaja, a u trenu počinjenja djela, kod njega je došlo do snažne afektivne reakcije sa suženjem svijesti i motoričkim pražnjenjem iste. Konačan je zaključak vještaka da okrivljenik nije opasan po okolinu, odnosno da ne postoji značajna mogućnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili slično kazneno djelo jer je malo vjerojatno da bi se ponovno mogle steći okolnosti slične onima u kojima je djelo počinio.

Stoga je zaključak koji prvostupanjski sud izvodi samo iz načina počinjenja kaznenog djela, da je okrivljenik osoba "s poteškoćama kontrole agresivnosti, spremna u danoj situaciji počiniti najteže kazneno djelo", u suprotnosti sa zaključcima provedenog psihijatrijskog vještačenja, s obzirom da vještak niti na jednom mjestu ne opisuje okrivljenika kao agresivnu osobu s poteškoćama kontrole te agresivnosti. Također, u pravu je žalitelj kada ističe da je zaključak suda o iteracijskoj opasnosti na strani okrivljenika suprotan s nalazom i mišljenjem vještaka, čija je procjena da okrivljenik nije opasan za okolinu niti da je vjerojatno da bi isti mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Nadalje, s pravom žalitelj upire i na to da je prvostupanjski sud selektivno citirao iskaz svjedokinje K. S. (i to samo te svjedokinje), u prilog obrazlaganja okrivljenikove otežane kontrole agresivnosti, koja je iskazala da je I. F. znao impulzivno reagirati prema pok. J. F. i da mu je jednom prilikom rekla da je i njemu potrebno psihijatrijsko liječenje, zanemarujući pri tome dio iskaza iste svjedokinje da se pok. J. F. nije žalila na okrivljenikovo postupanje prema njoj niti da bi je okrivljenik tukao, već se žalila zbog nedostatka novaca. U tijeku istrage ispitani su i ostali svjedoci, pa je tako svjedok S. J. naveo da nema saznanja da je među supružnicima bilo fizičkih sukoba niti mu se pok. J. F., koju je oko 40 puta vozio na preglede, žalila na okrivljenikovo ponašanje prema njoj, a kći okrivljenika i pok. J. F., E. J., iskazala je da u obitelji nikada nije bilo nasilja niti može reći da je otac imao psihičkih problema, osim što je imao tvrd karakter i bio svojeglav.

Stoga, kako sadržaj isprava i zapisnika o izvedenim dokazima ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica, to je prihvaćanjem žalbe okrivljenog I. F., sukladno odredbi članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., pobijano rješenje trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pravilno utvrditi i detaljno obrazložiti postoje li okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, uzimajući u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otklanjanjem nedostataka na koje je upozoren. Ako prvostupanjski sud zaključi da je okrivljeni I. F. osoba s otežanom kontrolom agresivnosti i da je opasan za okolinu, dužan je za takav navod dati jasne i određene razloge te ga dovesti u vezu s rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja, kao i ostalih prikupljenih dokaza. Zatim će utvrditi i ocijeniti i sve one okolnosti koje su od utjecaja na odluku o mogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora, kao krajnje mjere, blažim mjerama. Potom će, postupajući sukladno odredbi članka 122. stavka 3. ZKP/08., donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će u svim njegovim dijelovima i valjano obrazložiti, uvažavajući odredbe članka 124. ZKP/08. o sadržaju rješenja kojim se produljuje istražni zatvor.

Zagreb, 16. ožujka 2018.