Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 122/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 122/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 7. ožujka 2018. broj K-3/18, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. ožujka 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog M. H. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je optuženi M. H., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., nakon utvrđenih pojedinačnih kazni za svako od tih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ujedno je utvrđeno da istražni zatvor po tom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. H. po branitelju, odvjetniku D. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ,,ukine odluka o produljenju istražnog zatvora“.

 

Žalba nije osnovana.

 

Po stavu ovog suda drugog stupnja, osnovano je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pritom razloge iz kojih prvostupanjski sud nalazi da proizlazi opravdana bojazan da će puštanjem na slobodu optuženik nastaviti s činjenjem kaznenih djela, prihvaća i ovaj sud, smatrajući da su ti razlozi u pobijanom rješenju dostatno obrazloženi.

 

Naime, iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženika opravdano se izvodi zaključak o njegovoj sklonosti činjenju kaznenih djela, s obzirom na mnogobrojne do sad izrečene kazne za kaznena djela na štetu imovine i za kaznena djela s elementima nasilja, dakle zbog istovrsnih kaznenih djela zbog kojih se vodi ovaj postupak i zbog kojih je nepravomoćnom presudom proglašen krivim. Stoga, budući da je optuženik specijalni povratnik, a dosadašnje osude i izdržane zatvorske kazne na njega nisu utjecale da se kloni protupravnog ponašanja, to se opravdano izvodi zaključak o postojanju na strani optuženika realne i predvidive opasnosti da će isti nastaviti s činjenjem kaznenih djela.

 

Takav zaključak dodatno proizlazi i iz nalaza provedenog psihijatrijskog vještačenja, u kojem je vještak psihijatar utvrdio da struktura ličnosti optuženika odgovara disocijalnom poremećaju koji se manifestira u sklonosti kršenju zakonskih i moralnih normi uz nedostatak osjećaja krivnje i ispoljavanja agresivnih reakcija (acting out) te nižeg frustracijskog praga. Vještak također navodi da je opisani duboki poremećaj u strukturi ličnosti optuženika dodatno potenciran simptomatikom zaostalog duševnog razvoja, epilepsije koja dodatno utječe na patologiju njegove ličnosti te psihoorganskih oštećenja. Imajući u vidu navedeno te brojnost kaznenih djela za koja je optuženik ranije osuđivan, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je primjena mjere istražnog zatvora jedina prikladna mjera kojom se spriječava opasnost od ponavljanja kaznenih djela utvrđena na strani optuženika.

 

Kod takvog stanja stvari, promašeni su žalbeni navodi o zdravstvenim problemima optuženika zbog kojih on više nije sposoban činiti kaznena djela jer, osim što se iz dokumentacije u spisu ne može zaključiti da kod optuženika postoji teško izlječivo stanje ili bolest, njegov nedavni boravak u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu bio je nužan upravo zbog sukoba koji je sam optuženik izazvao i za koji je stegovno kažnjen. Vezano za daljnje žalbene navode o raspravnoj nesposobnosti optuženika, valja reći da je kod odluke o istražnom zatvoru nevažno je li optuženik i u kojoj mjeri raspravno sposoban, s time da je na raspravi 2. ožujka 2018. kada je donesena nepravomoćna presuda, vještak psihijatrijske struke utvrdio da je optuženi M. H. u potpunosti raspravno sposoban.

 

Budući da je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog M. H. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, za što je dao dostatne i valjane razloge, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 16. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić