Broj: Kž 119/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom D. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i maloljetnika podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 29. siječnja 2018. broj Km-1/2017-31, o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i maloljetnog D. A. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon donesene nepravomoćne presude, kojom je maloljetnom D. A. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 21. stavkom 3. KZ/11. i četiri kaznena djela pokušaja teške tjelesne ozljede u prekoračenju granica nužne obrane iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. i člankom 21. stavkom 3. KZ/11., izrečena jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju jedna godina i dva mjeseca, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), pod točkom I. izreke prema maloljetnom D. A. ukinut je istražni zatvor, pod točkom II. mu je na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 2., 3., 4. i 5. u vezi s člankom 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 određena primjena mjera opreza i to zabrane posjećivanja ugostiteljskih objekata - kafića u S. za vrijeme vikenda od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro; obveze redovitog javljanja u Policijsku upravu, Policijsku postaju S. jednom u tjednu u terminu koji će odrediti djelatnici policijske postaje; zabrane približavanja oštećenom A. P. iz Ć., Z. P. iz Ć., M. S. iz Ć., Z. T. iz B. i D. Č. iz B., na razdaljinu ne bližu od 50 metara te zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenim A. P., Z. P., M. S., Z. T. i D. Č., dok je pod točkom III. određeno da  mjere opreza na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti (pravilno: izvršnosti) presude. Pod točkom IV. izreke, sukladno članku 100. stavcima 2. i 3. ZKP/08., određeno je da će naložene mjere opreza izvršavati nadležna Policijska uprava, Policijska postaja S., dok je pod točkom V. maloljetnik upozoren da će se, u slučaju da se ne bude pridržavao izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se "odredi istražni zatvor" prema maloljetniku po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Žalbu je protiv istog rješenja podnio i maloljetnik po branitelju, odvjetniku Z. V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se prema maloljetniku ukinu izrečene mjere opreza.

 

Maloljetnik je po istom branitelju podnio i očitovanje na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski je sud kod donošenja nepravomoćne osuđujuće presude pravilno utvrdio postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetniku iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. u vidu postojanja osnovane sumnje da bi isti počinio kaznena djela stavljena mu na teret, koja proizlazi iz te nepravomoćne presude, kao i posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., koje prvostupanjski sud pravilno nalazi u višekratnoj prekršajnoj kažnjavanosti maloljetnika zbog prekršaja s elementima nasilja, težini i načinu počinjenju djela koja mu se stavljaju na teret te osobnosti maloljetnika, odnosno dijagnozi disocijalnog poremećaja ličnosti s niskim pragom za očitovanje agresije, pravilno pritom utvrdivši i da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela u konkretnom slučaju može postići primjenom izrečenih mjera opreza.

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

 

              Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da se određenim mjerama opreza neće postići da maloljetnik ne ponovi isto ili istovrsno kazneno djelo na štetu oštećenika jer da sud nije s dovoljno pozornosti cijenio način počinjenja djela i mladu dob maloljetnika u vrijeme njihovog počinjenja, rezultate psihijatrijskog vještačenja maloljetnika te činjenicu da je maloljetni D. A. u tretmanu Centra za socijalnu skrb S. od 2009., ali da sve izrečene mjere nisu imale pozitivnog učinka pa da je njegovo neprimjereno ponašanje preraslo u nezakonito i rezultiralo ovim postupkom.

 

              Naime, po stavu ovog suda drugog stupnja, dosadašnji boravak maloljetnika u istražnom zatvoru u trajanju od četiri mjeseca, a koji je prvo oduzimanje slobode poduzeto u odnosu maloljetnika, samo vođenje kaznenog postupka, težina optužbi te izrečena, za sada, nepravomoćna kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, okolnosti su koje su u dovoljnoj mjeri utjecale na maloljetnika da shvati težinu i ozbiljnost situacije u kojoj se našao.

 

              Stoga, kako se mjera istražnog zatvora ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne, a svako lišenje slobode treba biti iznimno i trajati samo koliko je potrebno, dok je kod maloljetnih počinitelja isto podvrgnuto i dodatnim ograničenjem iz članka 66. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež (,,Narodne novine“, broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje u tekstu: ZSM/11.), mišljenje je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud osnovano ukinuo istražni zatvor prema maloljetnom D. A. te da je primjena izrečenih mjera opreza dovoljna garancija da se do pravomoćnog okončanja ovog postupka maloljetnik kloni situacija koje bi mogle na njega poticajno djelovati da ponovi ista ili slična kaznena djela.

 

              U odnosu na žalbu maloljetnog D. A.:

 

              Maloljetni D. A. u podnesenoj žalbi ističe da u konkretnom slučaju na njegovoj strani nije ostvarena osnovna pretpostavka, a to je postojanje osnovane sumnje za određivanje istražnog zatvora, jer da iz stanja spisa proizlazi da je maloljetnik inkriminirane zgode postupao u nužnoj obrani. Međutim, prijedlogom za izricanje maloljetničke sankcije, maloljetniku je stavljeno na teret da bi počinio kaznena djela pokušaja ubojstva i pokušaja teške tjelesne ozljede, dakle upravo ona kaznena djela za koja je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, pri čemu je utvrđeno da je maloljetnik postupao prekoračivši granice nužne obrane, što nema utjecaj na opstojnost osnovane sumnje kao temeljne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora.

 

              Maloljetnik u žalbi nadalje navodi da mjera opreza redovitog javljanja policijskoj postaji ne može ostvariti odgovarajuću svrhu jer kod njega nije utvrđena opasnost od bijega pa je nejasno što bi se tom mjerom moglo postići u svrhu prevencije ponavljanja kaznenih djela. Također je mišljenja da mjera opreza zabrane posjećivanja ugostiteljskih objekata u S. od petka poslijepodne do ponedjeljka ujutro nije u dovoljnoj mjeri definirana jer se može slobodno tumačiti te da predstavlja dodatno i prekomjerno ograničavanje slobode maloljetnika.

 

              Na navedene žalbene navode valja reći da je osnovano prvostupanjski sud maloljetniku naložio obvezu javljanja policijskim službenicima, očito smatrajući da će redoviti kontakt sa službenim osobama na maloljetnika dodatno utjecati da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Što se tiče mjere zabrane posjećivanja ugostiteljskih objekata, mišljenje je ovog suda da je u izreci rješenja dovoljno jasno određeno kada maloljetnik ne smije posjećivati ugostiteljske objekte, a tumačenje svake od navedenih zabrana treba biti restriktivno, dok se izricanjem ovakve mjere ni u kojem slučaju ne ugrožava niti ograničava maloljetnikova sloboda jer posjećivanje ugostiteljskih objekata nije njegova primarna potreba niti nužnost.

 

Budući da je ovaj drugostupanjski sud žalbene navode državnog odvjetnika i maloljetnog D. A. ocijenio neosnovanima, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. ožujka 2018.