Broj: Kž 120/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. G. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog T. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. veljače 2018. broj Kov-iz-2/18 (Kov-9/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog T. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenika T. G. i J. F., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. listopada 2017. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. G. po branitelju, odvjetniku K. Č., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih je podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući pravilnost prvostupanjske odluke, okrivljeni T. G. u žalbi prije svega tvrdi da u pobijanom rješenju nedostaju pojedini podaci iz članka 272. stavka 1. ZKP/08. Međutim, a s obzirom na to da je u izreci pobijanog rješenja navedena glavnina osobnih podataka okrivljenika i to: ime i prezime, osobni identifikacijski broj, ime i prezime roditelja, djevojačko obiteljsko ime majke, mjesto i datum rođenja, mjesto stanovanja, obiteljske prilike, koju je školu završio te čiji je državljanin, pri čemu izreka rješenja sadrži i ostale podatke propisane odredbom članka 124. stavka 2. ZKP/08., takav propust prvostupanjskog suda nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kako to nastoji prikazati žalitelj.

Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni T. G. počinio terećeno mu kazneno djelo, proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih materijalnih i personalnih dokaza čiji sadržaj je ukratko naveden i analiziran u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a takav zaključak nije doveden u sumnju ni ničim potkrijepljenim žalbenim prigovorima okrivljenika da iz ,,dokaza koje prileže spisu ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret“.

Protivno daljnjim paušalnim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio i da dosadašnja kaznena osuđivanost okrivljenog T. G. zajedno sa strukturom njegove osobnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koja ukazuju da kod okrivljenika postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, okrivljeni T. G. je već višekratno osuđivan kako zbog kaznenih djela s elementima nasilja, tako i zbog imovinskih kaznenih djela, pri čemu su mu u nekoliko navrata izricane i kazne zatvora. Izneseno, uz činjenicu da je okrivljenik u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva, dok iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je poremećene strukture ličnosti dominantno disocijalnog tipa te ovisnik o opijatima, pri čemu je, s obzirom na odlučujuće djelovanje ovisnosti u počinjenju terećenog kaznenog djela, preporučeno izricanje sigurnosne  mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11., u svojoj ukupnosti upućuje, ne samo na zaključak da se radi o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela s elementima nasilja i imovinskih kaznenih djela na koju dosadašnje osude nisu utjecale da se kloni daljnjeg protupravnog postupanja, već i na jasan zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani okrivljenika.

Slijedom navedenog, k tome uzevši u obzir i to da je okrivljeni T. G., prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen i bez imovine, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrožom mjerom osiguranja prisutnosti okrivljenika, u konkretnoj situaciji s uspjehom ostvariti svrha istražnog zatvora.

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje da je dosadašnji boravak okrivljenika u istražnom zatvoru u trajanju od četiri mjeseca dostatno utjecao na njegovo buduće ponašanje, kao niti žalbeni navodi kojima se ističe da je okrivljenik otac troje malodobne djece, nemaju značaja na pravilnost pobijanog rješenja.

Budući da ni daljnji žalbeni prigovori okrivljenika da se istražni zatvor, sukladno načelu razmjernosti, ne smije pretvoriti u izdržavanje kazne, ne dovode u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti je njegovim ispitivanjem, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. ožujka 2018.