Broj: Kž 121/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 26. veljače 2018. broj Kv-I-11/18-5 (K-3/18), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. ožujka 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. H., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. H. po branitelju, odvjetniku D. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ,,ukine odluka o produljenju istražnog zatvora“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. H. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji realna i predvidiva opasnost da će isti ponoviti slična kaznena djela, a s obzirom na brojnost do sada počinjenih kaznenih djela i činjenici da s radi o specijalnom povratniku osuđivanom, kako zbog imovinskih kaznenih djela (krađe, teške krađe, uništenja i oštećenja tuđe stvari), tako i zbog kaznenih djela s elementima nasilja (tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, nasilničkog ponašanja u obitelji, sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti, zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe), zbog kojih djela je ranije izdržavao zatvorske kazne, a koje u odnosu na njega očito nisu polučile svrhu.

Kada se navedeno poveže s vrstom kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv u ovom postupku, s nalazom vještaka psihijatrijske struke koji zaključuje da optuženikovo kriminalno ponašanje proizlazi iz poremećene strukture njegove ličnosti koja ima dominantna disocijalna obilježja zbog čega nema razvijen osjećaj krivnje i odgovornosti, poštivanja zakonskih i moralnih normi te je emocionalno labilan s niskim frustracijskim pragom i sklon acting-out reakcijama, tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je jedina prikladna mjera koja bi spriječila optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Pri tome su u cijelosti promašeni žalbeni navodi da sud nije uvažio činjenicu da je optuženik teško narušenog zdravstvenog stanja i da se upravo vratio s liječenja iz zatvorske bolnice u Zagrebu, jer iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi M. H. došao u verbalni pa potom u fizički sukob s drugim zatvorenikom, a taj sukob je upravo optuženik započeo i za isti je stegovno kažnjen, a odlazak na ambulantno pa potom i bolničko liječenje posljedica je tog sukoba. Za procjenu opasnosti od daljnjeg činjenja kaznenih djela također nije odlučno što se u spisu nalazi medicinska dokumentacija iz koje proizlazi da je optuženik pretrpio prijelom rebara, jer je navedena liječnička potvrda još iz rujna 2017. kada je optuženik bio zadržan na liječenju tri do pet dana te nema podataka o tome da bi mu bilo potrebno daljnje liječenje.

Optuženik u žalbi ističe i svoje nepovoljno psihičko stanje zbog kojeg ne bio u stanju više činiti kaznena djela, a temelji ga na nalazu dr. P.-Č. koja je utvrdila da privremeno nije raspravno sposoban. No, nečija raspravna nesposobnost nema utjecaj kod ocjene o mogućoj iteracijskoj opasnosti, s time da je na pripremnom ročištu 13. veljače 2018. vještak dr. N. H. zaključio da je optuženikovo psihičko stanje stabilnije i da razumije gdje se nalazi i koja je njegova pozicija u postupku, iz čega proizlazi da se njegovo psihičko stanje poboljšalo.

Stoga, budući da je, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog M. H. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., što optuženikovim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. ožujka 2018.