Broj: Kž 114/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog H. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 20. veljače 2018. broj Kv I-5/18-4 (K-2/18), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog H. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog H. M., zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 51. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv optuženika je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi H. M. osobno, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da mu se istražni zatvor ukine i odredi mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, iako optuženi H. M. izričito ne navodi žalbene osnove, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da on nije "specijalni recidivist" koji krade cijeli život i koji nema kuće jer on ima roditelje i dvije kuće i stan gdje može živjeti, a do sada je jednom osuđen, pri čemu je kaznena djela koja mu se stavljaju na teret počinio da bi supruzi spasio život.

Protivno takvim žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da realna i konkretna opasnost da će optuženi H. M., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, u prvom redu proizlazi iz njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, optuženik je prema izvatku iz kaznene evidencije (list 110. spisa predmeta) osuđen presudom Županijskog suda u Splitu od 8. lipnja 2016. broj Kov-10/16, koja je pravomoćna 28. lipnja 2016., upravo zbog kaznenog djela pokušaja razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. u stjecaju s kaznenim djelom razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., dakle, istovrsnih kaznenih djela ovima za koja je sada osnovano sumnjiv.

Stoga neosnovano tvrdi optuženik da on nije „specijalni recidivist“ jer da je dosad jednom osuđen. Naime, takvu tvrdnju optuženika jasno demantira sadržaj izvatka iz kaznene evidencije, a pritom je potrebno uzeti u obzir i činjenicu da je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv za počinjenje tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., počinjenih u kratkom razdoblju od svega nekoliko tjedana, pri čemu su kaznena djela koja mu se stavljaju na teret počinjena ubrzo nakon izdržane kazne zatvora po prethodno navedenoj presudi Županijskog suda u Splitu od 8. lipnja 2016. broj Kov-10/16, a osim toga i unutar vremena provjeravanja po uvjetovanom dijelu kazne iz iste osude. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, brojnost do sada počinjenih kaznenih djela, odnosno radi li se o tomu da kaznena evidencija sadrži jednu presudu ili je riječ o više njih, nije okolnost kojoj se može pripisati odlučan značaj pri ocjeni optuženikove sklonosti činjenju (istovrsnih) kaznenih djela. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

Osim toga, navedeno upućuje na upornost optuženika u činjenju kaznenih djela, a jednako tako i na činjenicu da ranije mu izrečena kazna na njega nije utjecala da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama, kao i da nije opravdao povjerenje koje mu je sud dao prethodnim izricanjem djelomične uvjetne osude. Te okolnosti dovedene u vezu s načinom počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik tereti u ovom postupku te njihovom količinom, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženog H. M., kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

U pogledu žaliteljevih navoda o motivu i okolnostima pod kojima su djela počinjena, ponovno se napominje optuženiku da su to okolnosti koje će tek raspravno vijeće, ako utvrdi da je optuženik počinio kaznena djela, eventualno moći cijeniti prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, ali to nisu okolnosti koje, kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, utječu na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženog H. M.. 

Stoga je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog H. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako ni mjerom opreza koju u žalbi predlaže optuženik, iako prijedlog mjere ni na koji način ne konkretizira.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima optuženika, upiranjem na zdravstveno stanje izvanbračne supruge i njenu trudnoću te vlastito imovinsko stanje, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. ožujka 2018.