Broj: Kž 117/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog H. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 2. ožujka 2018. broj K-2/18, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog H. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi H. M. proglašen krivim zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te mu je za svako utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, dok mu je primjenom članka 58. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 57. stavkom 5. KZ/11. opozvana djelomična uvjetna osuda izrečena mu presudom Županijskog suda u Splitu od 8. lipnja 2016. broj Kov-10/16 te mu je uvjetovani dio kazne u trajanju jedne godine i pet mjeseca uzet kao utvrđen, pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog H. M. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08. 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi H. M. po branitelju, odvjetniku V. P., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i protiv optuženika ukine istražni zatvor te da ga se pusti na slobodu „do donošenja pravomoćne i ovršne odluke o izvršavanju kazne zatvora“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a potom valjano obrazložio da je ispunjen zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog H. M. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

Naime, navedena zakonska odredba izričito propisuje da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna. Iz navedenog slijedi da je primjena mjere istražnog zatvora iz citirane osnove obvezna.

Imajući na umu da je u konkretnoj situaciji nepravomoćnom presudom optuženi H. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina, sud prvog stupnja bio je obvezan produljiti istražni zatvor protiv njega po navedenoj osnovi. Stoga, žalbeni prigovor da je optuženika trebalo pustiti na slobodu „dok se ne donese pravomoćna i ovršna odluka o izvršavanju kazne zatvora“, nema utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Kraj takvog stanja stvari, niti žalbenim isticanjem da je produljenje istražnog zatvora „kontraproduktivno“ jer je optuženik priznao počinjenje kaznenih djela i naveo razloge činjenja djela te izrazio kajanje, nije dovedena u sumnju opstojnost osnove po kojoj je optuženiku produljen istražni zatvor.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika, upiranjem na trudnoću izvanbračne supruge, nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. ožujka 2018.