Broj: Kž 129/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 26. veljače 2018. broj Kv I-80/2018 (K-4/2018), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog D. S. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. S., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je pod točkom II. izreke u istražni zatvor optuženiku uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 13. rujna 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. S. osobno, ne navodeći žalbene osnove, a ni prijedlog u kojem pravcu da se postupi s njegovom žalbom.

 

Žalbu je protiv tog rješenja podnio i optuženik po braniteljici, odvjetnici M. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se "ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno suđenje", odnosno da se "pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora" ili da se "istražni zatvor … zamijeni mjerom opreza".

 

S obzirom da se podnesene žalbe međusobno sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna jedinstvena žalba.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje općeg i posebnog uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodima.

 

Nije u pravu žalitelj kada navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio postojanje osnovane sumnje kao osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, u situaciji kada je optužnica potvrđena, dostatno je obrazložiti osnovanu sumnju navođenjem dokaza na kojima se optužnica temelji, s obzirom na to da su ti dokazi ranije bili predmet razmatranja optužnog vijeća koje je zaključilo da iz sadržaja istih proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje. Drukčija je situacija kada se o primjeni mjere istražnog zatvora odlučuje prije potvrđivanja optužnice, jer je tada sud dužan detaljnije obrazložiti na temelju kojih činjenica i dokaza, uz navođenje njihovog konkretnijeg sadržaja, proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela stavljena mu na teret.

 

Stoga je osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela iz članka 230. stavka 2. i članka 314. stavka 2. KZ/11. u pobijanom rješenju dostatno obrazložena navođenjem da ista proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, uz navođenje pojedinih dokaza – zapisnika o očevidu, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o ispitivanju svjedoka.

 

Osporavajući iteracijsku opasnost utvrđenu na njegovoj strani, optuženik ističe da činjenica što je ranije bio osuđivan za kaznena djela protiv imovine, ne upućuje sama za sebe na tu opasnost te da sud nije s dovoljnom pažnjom cijenio sve okolnosti iz kojih ta opasnost proizlazi.

 

Međutim, ovaj sud drugog stupnja prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da činjenica ranije osuđivanosti upućuje na iteracijsku opasnost na strani optuženika, osobito kad se ima u vidu da je on, između ostalog, ranije već osuđivan za kazneno djelo razbojništva na kaznu zatvora od sedam godina i šest mjeseci, a koja kazna očito nije polučila svrhu u smislu specijalne prevencije. Kada se navedena okolnost poveže s načinom počinjenja terećenih mu kaznenih djela na način da je optuženik ušao zamaskiran i sa nožem dužine oštrice oko 20 cm u trgovinu benzinske postaje u kojoj su se nalazili kupci, te prijetio prisutnom policijskom službeniku i djelatnicima benzinske postaje u cilju stjecanja materijalne koristi, tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud o visokom stupnju kriminalne volje optuženika i upornosti u njegovom protupravnom ponašanju.

 

Iako je u pravu žalitelj kada navodi da činjenica nezaposlenosti ne upućuje sama za sebe na nečiju sklonost ka činjenju kaznenih djela, pri tom ispušta iz vida da je optuženik osnovano sumnjiv da je kazneno djelo za koje se tereti počinio s ciljem da se nepripadno materijalno okoristi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da kod optuženika, a imajući na umu način počinjenja terećenih mu kaznenih djela kao i dosadašnju osuđivanost, i zbog činjenice da je nezaposlena osoba bez prihoda i imovine, postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo, pa i u cilju stjecanja materijalnih sredstava za financiranje vlastitih životnih potreba.

 

Imajući na umu brojnost i kvalitetu svih onih osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, neosnovan je prijedlog žalitelja da mu se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza obveznog javljanja nadležnom državnom tijelu, jer ta ili neka druga mjera opreza, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, nisu dostatna i prikladna garancija da optuženik neće ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi optuženika u kojima opisuje svoje probleme sa zubnom protezom, zdravstvene probleme svoje majke te činjenicu da mu sestra uskoro treba roditi, ne dovode u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. ožujka 2018.