Broj: Kž 133/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene S. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene S. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 2. ožujka 2018. broj Kov-2/2018-10, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba okrivljene S. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljene S. S., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11.,na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), protiv okrivljene S. S. produljen je istražni zatvor iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena S. S. po branitelju J. P., odvjetniku iz B., ne navodeći izrijekom zakonske osnove, s prijedlogom da se "pobijano rješenje preinači i protiv okrivljenice ukine istražni zatvor, odnosno isti zamjeni mjerama opreza".

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju dao određene i dostatne razloge koji se odnose, kako na postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv okrivljenice, tako i na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv nje iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Jednako tako, pobijano rješenje sadrži dostatne i valjane razloge zbog kojih u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir primjena mjere jamstva ili mjera opreza kao zamjena za istražni zatvor.

Obrazlažući postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., prvostupanjski sud ispravno primjećuje da okolnosti što je okrivljenica neposredno nakon inkriminiranog događaja napustila Republiku Hrvatsku i otišla u Republiku Srbiju, odakle je telefonski kontaktirala supruga i tražila da joj pošalje novac, zatim da podaci u spisu upućuju na to da se raspitivala oko dobivanja vize za Rusiju, uz činjenice da je ista državljanka Republike Njemačke, a uhićena je u Republici Austriji, opravdano upućuju na zaključak da će puštanjem na slobodu okrivljena S. S. napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako osujetiti vođenje ovog postupka.

Neosnovano okrivljenica upire u žalbi na to da se ona iz Srbije telefonski javila u Policijsku postaju P., a u Austriji se smjestila u hotel i uredno prijavila, iz čega proizlazi da ona nije pokušavala pobjeći ili sakriti se. Naime, iz službene bilješke na listu 230 spisa proizlazi da je okrivljenica uistinu 13. listopada 2017. nazvala Policijsku postaju P. tražeći da policijski službenici dođu po nju u Srbiju jer je ostala bez novaca, no cijeneći da je ista u kratkom razdoblju nakon inkriminiranog događaja učestalo mijenjala zemlje boravka, uz činjenicu da je njemačka državljanka s prebivalištem u toj državi, neosnovana je tvrdnja žaliteljice da njezino ponašanje i sve okolnosti slučaja ne ukazuju na namjeru napuštanja teritorija Republike Hrvatske kako bi izbjegla kazneni progon.

U odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenice, prvostupanjski sud te razloge opravdano nalazi u načinu počinjenja kaznenog djela, rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja te iskazu brata okrivljenice koji je opisivao njezino dugotrajno nasilno i agresivno ponašanje prema bliskim osobama, kada često nije bila u stanju kontrolirati srdžbu i bijes.

Nadalje, u nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke navedeno je da je okrivljena S. S. osoba s graničnom strukturom ličnosti s naglašenim narcističkim značajkama, a takve osobe često ispoljavaju agresivno ponašanje. Po mišljenju vještaka, njezin iznimno visok agresivni potencijal, koji je uvjetovan dubokom patologijom njezine ličnosti, vrlo lako se može usmjeriti na neku drugu osobu koja bi iz bilo kojeg razloga dovela u pitanje opravdanost njezinih stavova i ponašanja, zaključujući da je okrivljenica opasna za okolinu te je preporuka da joj se izrekne sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11.

Kada se sve navedeno dovede u vezu sa načinom počinjenja terećenog joj djela, pri čemu je okrivljenica pokazala izrazitu upornost i bešćutnost, izudaravši do smrti svoju majku tupotvrdim predmetom i to tolikim brojem udaraca da sudskomedicinski vještak nije mogao odrediti njihov broj, tada sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na realnu i predvidivu opasnost da će puštanjem na slobodu okrivljena S. S. ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Pri tome nisu od utjecaja žalbeni navodi da ne postoji medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazilo da okrivljenica ne boluje od duševne bolesti te da u zatvoru uzima propisanu terapiju, s obzirom na utvrđenje vještaka psihijatra da njezino agresivno ponašanje proizlazi iz samih crta njezine ličnosti.

Budući da žalba okrivljene S. S. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. ožujka 2018.