Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 155/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 155/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. V., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 23. veljače 2018. broj Ik I-431/2017-11, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba zatvorenika K. V. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. V. koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. rujna 2017, broj Kv-946/17.-7, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i dr. KZ/97. Zatvorenik je kaznu počeo izdržavati 12. siječnja 2016., a kazna mu ističe 12. studenog 2018.

 

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog, žalbu je podnio zatvorenik po punomoćniku M. F., odvjetniku iz P., ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da činjenično osporava zaključak prvostupanjskog suda da je njegov prijedlog za uvjetni otpust neosnovan, pa predlaže da se pobijano rješenje preinači i da mu se odobri uvjetni otpust, a podredno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada ističe da su u njegovu slučaju ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, jer da je izdržao 3/4 kazne, pri čemu se pridržavao pravila kućnog reda, te kaznu zatvora izdržavao uredno radi čega je ocijenjen kao uspješan i da je radno aktivan, kao i da u sustavu zatvorskog programa koristi pogodnosti korištenja vlastitog audio uređaja i produženog posjeta članova obitelji. Stoga, suprotno stavu prvostupanjskog suda, budući ima osiguran postpenalni prihvat i posao, smatra da je svrha izvršavanja kazne zatvora u njegovom slučaju postignuta, te mu treba odobriti uvjetni otpust.

 

Iz izvješća Zatvora u Puli-Pola proizlazi da je zatvorenik do sada u više navrata osuđivan zbog kaznenih djela na štetu imovine, te da je ocijenjen s ocjenom uspješan, nije stegovno tretiran, da djelomično priznaje krivnju za počinjena kaznena djela, ali je prema njima nekritičan, da se protiv zatvorenika pred Općinskim sudom u Ivanić Gradu vodi još jedan kazneni postupak, pa je zbog toga, kao i zbog ranije osuđivanosti kriminalni povrat visoko vjerojatan. Prema tome, s obzirom na iznijete okolnosti, kao i činjenicu da iz pravomoćne presude nije izvršio svoju obvezu isplate imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku u iznosu od 259.350,00 kn, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da u ovoj fazi izdržavanja kazne još nisu ostvareni preduvjeti koji bi upućivali na osnovanost odobravanja uvjetnog otpusta.

 

Imajući u vidu izraženo mišljenje Zatvora u Puli-Pola i razloge prvostupanjskog suda iznesene u pobijanoj odluci, te žalbene prigovore zatvorenika, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik K. V. nastavi s izdržavanjem kazne, radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

 

Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama iz žalbe, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je odbio prijedlog zatvorenika K. V. za uvjetni otpust, jer za određivanje uvjetnog otpusta u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

 

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić