Broj: Kž 160/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. H., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 26. veljače 2018. godine broj Ik I-562/17, u sjednici održanoj 28. ožujka 2018. godine,

r i j e š i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

              Županijski sud u Sisku, rješenjem od 26. veljače 2018. godine broj Ik I-562/17 na temelju čl. 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 12/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) u svezi čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 80/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ) uvjetno je otpustio sa izdržavanja kazne zatvora zatvorenika S. H. koji je osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2014. godine broj Kv-I-211/14 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina i jedanaest mjeseci zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 i dr. Kazna zatvoreniku teče od 20. prosinca 2006. godine, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno čl. 159.d) st. 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena 19. srpnja 2018. godine.

              Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je Z..

              U smislu čl. 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni se obvezuje javiti PU Zagrebačkoj, Policijska postaja T.

              Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni može promijeniti mjesto prebivališta odnosno boravišta samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta sukladno čl. 165. ZIKZ-a.

              Na temelju čl. 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javljati PP Trešnjevka odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne.

              Na temelju čl. 163. ZIKZ-a zatvorenik se dužan javiti i Probacijskom uredu Z. I. odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured Z. I. izraditi za zatvorenika.

              Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik i predlaže da se pobijano rješenje preinači odnosno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              U podnesenoj žalbi državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je zatvorenik 24 puta stegovno kažnjavan i da je vjerojatnost kriminalnog recidiva velika što su okolnosti koje ne opravdavaju uvjetni otpust.

              Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je cijenio okolnost da je zatvorenik na izdržavanju kazne procijenjen na razini zadovoljava te da je stegovno kažnjavan. Međutim, kada je premješten u Kaznionicu u G. sudjelovao je u Programu resocijalizacije ovisnika i educira se za grafičkog radnika te mu je zadnja ocjena "zadovoljava". Navedeno uz činjenicu da mu je osiguran postpenalni prihvat u obitelji umanjuje rizik od kriminalnog povrata, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud, a tu ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i takav zaključak nije žalbenim navodima s uspjehom osporen.

              Kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 28. ožujka 2018. godine