Broj: Kž 142/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ane Garačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2018. broj Kv-I-Us-21/18 (K-Us-46/16), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke 3. i stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv tog optuženika produljena je primjena mjere opreza i to javljanja Policijskoj upravi, Policijskoj postaji, svakog prvog radnog dana u mjesecu, te je određeno da će u slučaju nepridržavanja mjere opreza ista biti zamijenjena istražnim zatvorom.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi B. K. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se „preinači pobijano rješenje na način da obustavi mjeru opreza”.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u optuženikovoj žalbi, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je  prvostupanjski sud utvrdio da na njegovoj strani i nadalje postoje okolnosti iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor, ali da se svrha istražnozatvorske mjere iz ove osnove, odnosno otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, i nadalje može s uspjehom ostvarivati i primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Osnovana sumnja da je optuženi B. K. počinio kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.

Nadalje, opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika proizlazi iz vrste, brojnosti i težine kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret, naime da je on u razdoblju od šest mjeseci organizirao i vodio zločinačko udruženje te u okviru tog udruženja nabavljao, izrađivao, izvozio i prodavao veće količine vatrenog oružja i streljiva te njihovih sastavnih i rezervnih djela, a te aktivnosti su se vršile na području više europskih zemalja. Upravo opisani način postupanja optuženika za koji se on osnovano tereti, organiziranost i međusobna povezanost članova unutar samog zločinačkog udruženja, pri čemu je svaki od optuženika imao određenu ulogu u terećenom ponašanju, upućuje na zaključak da se u konkretnoj situaciji radilo o trajnijoj djelatnosti, poduzetoj željom ostvarivanja brze zarade na ilegalnom tržištu oružja. Također, količina nabavljenog oružja koje su optuženici prepravljali i potom dalje prodavali, upućuju na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju te na visok stupanj kriminalne volje kod optuženog B. K., a time i na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.

              Međutim, imajući na umu da je optuženik do sada neosuđivana osoba i da je u istražnom zatvoru proveo 17 mjeseci, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti daljnjom primjenom mjere opreza. Stoga je zakonito i pravilno prema optuženiku produljena primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. Pri tome nije povrijeđeno načelo razmjernosti, kako to proizlazi iz žalbenih navoda, s obzirom na to da prema članku 98. stavku 6. ZKP/08 mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude kada se radi o mjeri opreza određenoj zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Također nisu od utjecaja niti žalbeni navodi da optuženik trenutno radi u Mađarskoj te da dolaskom u Republiku Hrvatsku u svrhu izvršenja mjere opreza gubi radni dan te ima materijalni trošak. Naime, optuženik nije dostavio nikakav dokaz o tome da radi u Mađarskoj, no bez obzira na to, mjera opreza javljanja jednom mjesečno policijskoj postaji ne predstavlja po mišljenju ovog suda takvo opterećenje za optuženika koje on ne bi mogao uskladiti s osobnim i poslovnim obvezama.

Stoga optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenje, a budući da u pobijanom rješenju nisu ostvarene ni povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. ožujka 2018.