Broj: Kž 146/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 7., člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 7. ožujka 2018. broj Kv I-6/2018-3 (K-10/17), ispravljenog rješenjem istog suda od 9. ožujka 2018. broj Kv I-6/2018-5 (K-10/17), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog B. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog B. L., zbog teških kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 7., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., članka 140. stavka 1. KZ/11., te članka 316. KZ/11., optuženom B. L. produljena je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Riječ je o zabrani približavanja oštećenoj A. C. na udaljenost ne manju od 50 metara i zabrani uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom A. C. putem telefona, mobitela, facebooka, pisama ili druge osobe tj. zabranom uspostavljanja izravne ili neizravne veze s njom. Na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. odlučeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, te da će sud po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati postoji li za mjerama opreza potreba te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08., odlučeno je da će mjere opreza izvršavati Policijska postaja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po braniteljima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M., iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i predmet vrati izvanraspravnom/raspravnom vijeću na ponovno odlučivanje ili da isto preinači u smislu žalbenih navoda“.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je i pravilno zaključio da se ta mjera i nadalje može svrhovito zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. Za takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je u prvostupanjskom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi sadržani u prvostupanjskom rješenju nejasni i proturječni. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koju upire žalitelj, navodeći da sud nije bio propisno sastavljen, a s obzirom na to da je prvostupanjski sud ispravio pogrešku u pisanju članova vijeća rješenjem od 9. ožujka 2018., koje su optuženik i njegov branitelj uredno zaprimili.

Odgovarajući stupanj osnovane sumnje, kao temeljne pretpostavke za određivanje mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., za sada proizlazi iz dokaza u spisu na kojima se temelji potvrđena optužnica, dok je ocjena dokaza izvedenih na raspravi, kao i postupanje u povodu izmijenjene optužnice, u nadležnosti raspravnog vijeća i nema utjecaja kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, odnosno njegove zamjene mjerama opreza.

              Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je optuženik pokazao izrazitu upornost u protupravnom ponašanju, za koje je osnovano sumnjiv. Pritom je prvostupanjski sud pravilno vodio računa o brojnosti i težini kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret i to sve na štetu iste oštećenice, pokušavajući stupiti s njom u kontakt nakon što ju je prema osnovanoj sumnji silovao. Osim toga, osnovano je sumnjiv i da joj je prijetio, učestalo zvao i vozio se oko Caritasovog doma gdje je oštećenica bila smještena te tražio veći broj intervencija javnih službi. Stoga i po mišljenju ovog suda postoji opravdana bojazan da će optuženik ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela na štetu oštećene A. C.

              Međutim, kako su mjere opreza zabrane približavanja i kontaktiranja optuženika s oštećenicom na snazi od 21. listopada 2016., a optuženik se tih mjera uredno pridržava, to je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora zbog iteracijske opasnosti ovdje može ostvariti blažim mjerama i to upravo izrečenim mjerama opreza.

Optuženik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da on kroz dvije godine nije pokušavao stupiti u kontakt s oštećenicom. No, pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje izloženim žalbenim navodom, jer iznesene okolnosti samo potvrđuju da se optuženik pridržava mjera opreza te da one ostvaruju svoju svrhu.

Na kraju treba navesti da ni načelo razmjernosti nije povrijeđeno produljenjem primjene mjera opreza, jer one mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude u skladu s člankom 98. stavkom 6. ZKP/08.

Budući da pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika te da ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2018.