Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 148/2018 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 148/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. T., zbog kaznenog djela iz članka 111. stavka 1. točke 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 14. ožujka 2018. broj Kv I-101/2018. (Kov-6/2018.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba okrivljenog I. T. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. T., zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. i dva kaznena djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 1. i članka 129. stavka 1. u svezi s člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke u istražni zatvor mu je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. rujna 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni I. T. po branitelju, odvjetniku N. S., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, a s prijedlogom ovome sudu da „razmotri razloge žalbe te donese odluku u skladu sa Zakonom”.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da na njegovoj strani postoje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, upirući time na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalitelj u bitnome navodi da je iz ponašanja okrivljenika tijekom inkriminiranog događaja vidljivo da se radilo o afektivnosti, razdraženosti i trenutnoj rastrojenosti, a ne o promišljenoj bešćutnosti i visokom stupnju kriminalne volje. Također smatra da okrivljenikovo ponašanje upućuje na mogućnost mentalnog poremećaja, psihogenu reakciju, neubrojivost ili smanjenu ubrojivost, a to do sada nije utvrđeno samo zbog tog što psihijatrijsko vještačenje okrivljenika još nije provedeno.

 

Protivno tim žalbenim navodima, odluku o primjeni mjere istražnog zatvora sud donosi na temelju podataka iz optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, nakon što utvrdi da iz tih dokaza proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio djelo stavljeno mu na teret. Prvostupanjski je sud to u pobijanom rješenju i utvrdio.

 

Također je po mišljenju ovog suda osnovan zaključak prvostupanjskog suda da okolnosti i način počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret upućuju na visok stupanj kriminalne volje na strani okrivljenika s obzirom da se on, nakon sukoba s oštećenima J. M. i T. L., vratio u disco klub noseći pritom pištolj i revolver s većom količinom streljiva te J. M. odmah po ulasku u klub pucao u prsa i nastavio pucati prema T. L. koji je pao na pod i molio okrivljenika da ga ne ubije, no, okrivljenik je u njega ispalio više metaka, od kojih jedan i u glavu te ga usmrtio. Potom je, tražeći osobe koje su mu se rugale, pucao u smjeru oštećenog T. R. s kojim nije dolazio u sukob te noći te ga pogodio u bedro i kuk, a zatim mu pucao u glavu.

 

Ovakvo agresivno i bešćutno postupanje okrivljenika za koje je on osnovano sumnjiv s pravom prvostupanjski sud povezuje s činjenicom da je prilikom pretrage doma okrivljenika pronađena velika količina streljiva i zaključuje da navedene okolnosti upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će boravkom na slobodi okrivljeni I. T., unatoč činjenici što do sada nije osuđivan, ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Takve zaključke ne umanjuje činjenica što je u tijeku istrage odbijen prijedlog obrane da se provede psihijatrijsko vještačenje okrivljenika kojim bi se, po stavu obrane, utvrdilo da je okrivljenik na opisani način postupao u afektu. Naime, trenutno stanje spisa i prikupljenih dokaza upućuje na to da je okrivljenik svjesno i ciljano išao za time da usmrti oštećenike, kako mu se to podignutom optužnicom i stavlja na teret, jer se on vratio u klub naoružan s dva komada vatrenog oružja te pucao u vitalne dijelove tijela oštećenika, ne obazirući se pritom na njihove molbe.

 

Stoga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, kako to pravilno utvrđuje te valjano obrazlaže i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenog I. T. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. ožujka 2018.

Copyright © Ante Borić